Piše : Maro Zec
Povod današnje priče je vijest da je gospar Pasko sa svojim O.P.G. PENDO osvojio zlatnu medalju na „Noćnjaku“ koji se održao u Vodicama 16.03.18.g.
Ovo je treća zlatna medalja u nizu koju je dobio za „kvalitetu otvorenog ekstra djevičanskog maslinova ulja“.
Svoj stari maslinik od dvjestotinjak maslina obnavlja povratkom u Župu iza rata. Kroz godine ja zasadio još dvjestotinjak novih stabala tako da danas ukupno posjeduje oko 400 stabala maslina. Želi napomenuti da je većina, skoro 90% njegovih maslina, Dubrovačka oblica, a ostalih 10% su sve različite vrste među kojima i oprašivači. Ove godine je ubr’o oko 6 tona maslina, a prije par godina preko 7 tona.
Gospar Pasko je i veliki proizvođač i suhih smokava, a sve to uspijeva uz veliku pomoć brata blizanca; Vlaha.
Sad ću i ja napisat nešto akonto maslina. Možda se neki neće složit s mojom teorijom kako masline puno bolje rađaju iza rata, a da tome nije razlog što se promijenila država, nego što se poslije rata puno više pažnje poklonilo održavanju maslina i prilikom obnove novih maslinika zasadilo se dosta novih sorti maslina među kojima su i oprašivači, koji uvelike pomažu da urod bude veći. Nisam puno star, ali jesam dovoljno, da se mogu sjetit da prije rata nikad masline ne bi rodile, kao zadnjih desetak godina.
PASKO PENDO 16.01.1949.G.
Ima ženu Katu rođenu Handabaka s kojom ima dva sina Stijepa i Nikolu, dvije nevjeste i troje unučadi te brata blizanca Vlaha, za kojega ponavlja da mu je od najveće pomoći u maslinarstvu i ostalim poljoprivrednim radovima.
Kako gospar Pasko prati što mi pišemo na portalu ŽupaNet, nije mogao da ne prokomentira prošlotjednu polemiku tko je bio predsjednik omladine 71.g.
Tako mi govori da je upravo on bio predsjednik omladine Župe u vremenu od 71.g. do jeseni 72.g. a da su ga onda smijenili dva druga iz grada. Rekao je da napišem i njihova imena ali ja to neću. Razlog njegovoj smjeni je bio što je u Studencu, sjeća se i dan danas, koda je jučer bilo stola za kojim je pjevao: HAJDUK I DINAMO – SAVKA I TRIPALO. To je sve slušao neki mladi vojnik iz Kupara koji ga je prijavio. Nakon što su ga smijenili, za predsjednika omladine je izabran gospar Mato Guljermović iz Solina, a Pasko je ostao član predsjedništva.
Godine 75. na 76.g. osniva se KUD. Marko Marojica. Gospar Pasko je jedan od osnivača i dugogodišnji INTEDANT, a sve to zahvaljujući ocu Stijepu i mami Ani koji su cijeli život nosili nošnju. On mu je ko dijete pomagao obući se i tako naučio redoslijed oblačenja.
Napomenuo sam mu kako se njegovo ime spominje i na dokumentu osnivačke Skupštini NK Astarea 19.10.1971.g. Sjeća li se on tog događaja !? Naravno da ga se sjeća jer je bio u ulozi predsjednika omladine, ali kako nije igrao nogomet tako se nije puno ni zadržao u klubu. Želio je napomenuti kako je radio u I.G.H. i poznavao Dubrovačku operativu, da je dogovorio s G.P. DUBAC uz pomoć Augusta Čizmića ravnanje terena u Kuparima za 300.000 Dinara. Da su novci bili osigurani od Župske privrede što je u to doba bilo od hotela.
Nakon što je igralište poravnato stigla je zapovijed da ga oduzima JNA i da pripada vojnoj ustanovi Kupari.
Kako je prošlu setemanu bila aktualna tema omladine u Župi, do mene je došla informacija kako su djeca iz donje Župe išla pomagat popu u Postranje blagoslovit kuće, pito sam gospara Paska jeli zna što o tome?
Rekao mi je da se ne može točno sjetit tih detalja, ali da se sjeća da je on služio misu na latinskom. I da se sjeća jedne anegdote pri blagoslovu kuća kad mu je bilo desetak godina. Išao je s padre Albertom Karmelić i kako se u to doba sve blagoslivalo, jedna žena je imala želju blagoslovit neku sliku. Kad je donijela sliku iz kamare na njoj je bila ženska osoba, napola gola sjeća se gospar Pasko ko dijete da mu je za oko zapeo izrez na košulji duboki dekolte.
Kad je padre Albert pitao ženu: “ko je to na slici?”, ona je rekla: “Marija Magdalena”, padre Albert se nasmijao i našalio: “možda i jest, ali prije nego se preobratila pa je ne smijem blagoslovit.”
Sjeća se gospar Pasko da je 72.g. bio prisutan i na obnoviteljskoj Skupštini VK GUSAR koja se održala u prostorijama zvanim „Bačvice“. Od prisutnih se mogao sjetiti: Pero Ivelja, Pasko Marojica, Roko Markić, Pero Duper i da bi se ispričava svima koje je zaboravio.
Najdugovječniji rad gospar Pasko ostavlja u Bratovštini Velike Gospe što kao predsjednik bratsva Makoša, a u zadnje vrijeme i predsjednik udruga bratstva Velike Gospe, već je 45 Godina
.
Osamdesetih godina na inicijativu N.K. Župa, dolazi do ujedinjenja svih Župskih karnevala, a gospar Pasko je jedan od kordinatora udruživanja. Plajski, Mlinarski, Riječki, Brgajski i Postranjski. Do udruženja je došlo da bi se mogle organizirati maškarane zabave iz kojih bi se financirao nogometni klub.
HDZ – Župa
Prvi dogovor o osnivanju Župskog HDZ-a održao se u kući Zrinka Žeravice na G.Brgatu, od prisutnih su bili Andrija Ivušić i Pasko Pendo a u goste su im došli predstavnici Konavoskog HDZ-a : Đuro Korda i Niko Kapetanić. koji su već imali iskustva u osnivanju stranke.
Prisjeća se gospar Pasko nakon završetka sastanka nešto iza ponoći, kad su izašli iz kuće ispred su bila tri auta policije, šali se da su ih čuvali.
Prva osnivačka Skupština HDZ-a održala se 25.03.1989.g. u hotelu Orlando bilo je prisutno oko 400 Župljana.
Sad moram napisati da sam i ja bio na toj Skupštini u Orlanda, a da „ igrom slučaja“ puno znam, čuo sam, a imam i napisano o Župskom Hdz-u. Možda se nekad nakanim pisat malo i o tome, bit će zanimljivo.
Dolaskom rata gospar Pasko je izabran za predsjednika: međustranačkog vijeća, kao i predsjednikom kriznog štaba i zapovjednikom Župskih dragovoljaca.
Prisjetio se, kako se osnivački sastanak za Krizni štab održao na Rijeci u mene u kući i kako su bili prisutni neki policijski zapovjednici iz grada.
Ispričao je jednu zanimljivost, tad su rekli da će uloga Župskih dragovoljaca biti samo koordinacija, da neće imati nikakvu vojnu ulogu, pa tako je opisao kako će oni bit tek peta crta obrane,1. Garda 2. Rezervna garda 3.Policija 4.Rezervna policija 5. T.O. 6. Župski dragovoljci.
Tako se on sjeća, jedne noći u desetom mjesecu kad je obilazio položaje u Postranju, zaustavio se s nekim mladićima u Makošama a oni mu govore: “Šefe bili ste u pravu mi smo uistinu peta crta obrane.”, pa nabrajaju oni tako: “1.borovi, 2.čempresi, 3.masline, 4.loza i 5. Smokve 6. MI Župski dragovoljci”. Kaže da se od srca nasmijao u tako teškim trenucima.
Kada se spominje deseti mjesec 91.g. i Postranje
ja ne mogu ostati ravnodušan, jer to je vrijeme na koje sam najviše ponosan u životu. Kada sam ko dijete sa samo 18.g. bez ikakve vojne naobrazbe uzeo pušku i pošao u Postranje na stražu. Nije to bila drvena puška i igra kauboja i indijanaca, koliko je to bilo opasno vidim tek sad, kad nekad pođem na sprovod u Gospe u Postranje pa pogledam prema vrhu, kako su nam blizu bili.
Bilo je tu još mladića s Rijeke: Vlaho, Ivo, Teo, Zdravko i Štefi, a ja sam bio najmlađi. To su možda oni dani kad sam u prošloj priči napisao, kako smo preko noći od djece postali odrasli ljudi.
Kako svojoj djeci nikad ne pričam o ratu, tako im nikad nije bilo jasno, zašto se ja uvijek rastužim na Thompsonovu pjesmu „Prijatelji“
Sad ću napisat nekoliko stihova te pjesme, a vi zanemarite tko je pjeva, ako ga ne volite, a pokušajte zamislit da vam je dijete, brat ili prijatelj s 18.g. pošao u Postranje na stražu u desetom mjesecu 91.g.
***
Prijatelji, često mislim na vas
Nije ovo vrijeme dobro za nas
Nisu cure što su nekad bile
Sve su se u gradu skrile
Prijatelji, kako ste mi danas
Sjetite se na ponosne dane
Kada jedan uz drugoga stane
Sve smo mogli, sve smo smjeli
I bili smo što smo htjeli
Kažite mi,
Jeste li se umorili ?
Jesu li vas prevarili ?
Jel’ nas vrijeme pregazilo ?
Tako smo u vojsci ostali netko 4.g. neko 5.g. i kad danas razmišljam o tome vremenu u mislima mi se pojavi jedan veliki ? (upitnik), koji je svakim danom sve veći ?, a opet bi sve ponovio, ne daj Bože da se rat dogodi.
***************************************************************************
Za kraj sam pitao gospar Paska ima li kakvu zanimljivu priču iz svoga djetinjstva, sjetio se on godine 1977. Kad je bio na vodi na Bravinjcu, dolazi neko u to doba skupo auto njemačkih tablica iz auta izlazi visoki, mršavi, sjedi elegantni gospodin i pita jeli ovdje bio neki Dom gdje bi se balalo, gospar Pasko mu kaže da ih je bilo više. Na to on odgovara da ne traži Dom, nego lijepu Postranjku po imenu Anica, da je s njome balo u Domu prije 60 godina. Bio je to časnik Austro-Ugarske vojske.
Poznavao je g. Pasko lijepu Anicu koja je umrla godinu dana ranije 76.g. u svojoj 85.g. života. Tužno je to što ga nije dočekala, a čekala ga je punih 60. godina .
Ja sam promislio kako i mi Župljani imamo svoju Penelopu, samo što legenda kaže da je prava Penelopa čekala svoga Odiseja 20.g. i da je u međuvremenu odbila 108 udvarača.
Mi ne znamo koliko je naša Župka imala udvarača.
Kako ja nisam neki balerin pa ne mogu ni suditi koliko balanje može ostavit dojam na neku djevojku, da ga čeka 60.g. , pa ću ostavit vama na volju da procijenite da li je tu bilo nešto više od balanja.
Još jedna zanimljiva priča g.Paska, kako se prije živjelo u njega i kući, kako se njegov prandjed podijelio od svoga brata. Prandjed je bio trgovac s Turskim carstvom, na put bi išao u pon. jutro, vraćao bi se subotom , dočekivala bi ga žena starijega brata koja se za sve pitala u kući.
Jedne subote ona se razboljela, a njega pričekala njegova žena, kad je uzela mazge rasamarit pita ga što je u „INTREŠEJU“ samara, on joj odgovori što i uvijek KAVA. Na to odgovara ona njemu da cijeli život pije ječmenicu, da ne zna što je kava. To je njega strašno pogodilo. Uvečer sjedne za trpezu i govori bratu; mi se večeras moramo podijelit, pita ga brat: “zbog čega?”, “zbog kave” kaže on i tako su se tu večer podijelili. Jedan uzme staru kuću drugi ode u novu koja je bila građena za mlinicu.
Gospar Pasko poručuje mladima da se drže dalmatinskog despeta i da se nikad u životu ne predaju, kao što se i on nije predao za vrijeme Hrvatskog proljeća 72.g. Iz svega je izašao jači i čvršći nastavio se boriti za svoju obitelj i voljenu mu Župu.
Ja bi zaključio ovu današnju priču kako je gospar Pasko prava „ Župska enciklopedija“ i da nema događaja iz bliže povijesti Župe, a da se on ne sjeća. Tome u prilog idu i funkcije koje je sve obnašao u životu, a kaže da nije sve ni nabrojio. (NASTAVAK SLIJEDI).
Sve godine, događaje i podatke koje sam napisao rekao mi je gospar Pasko, ja sam ih pisao u dobroj namjeri i vjeri da pišem istinu. Za bilo kakve prigovore i komentare gospar Pasko je poručio da se obratite njemu.
Do sljedeće priče,
Pozdrav!
Maro Zec
