Piše : Maro Zec
Više je razloga zašto sam se odlučio danas pisati o Platu, pa ću neke i nabrojit: sunce nam izlazi u Platu, vodu dobivamo iz Plata, struja dolazi iz Plata, a kako ne spomenuti da nam i naš načelnik Silvio dolazi iz Plata.
Kad nekoga u Župi pitate gdje završava Župa bez razmišljanja će vam reći u Platu, ali kad Konavljanina pitate gdje počinje Župa reći će u Platu, i eto nas na početku priče.
Za današnjeg sugovornika odlučio sam se za g. Pepa Nardelija. Nekako sam procijenio da mi on može najviše pomoći oko više tema, a nisam ga vidio dvije godine pa će mi ovo bit dobar razlog da ga posjetim.
PEPO JOZO NARDELLI 05.07.1948.g.
Gospar Pepo je rođeni Plaćanin, a govori da su njegovi preci došli 1623.g. iz Grčke mjesto Brindizi i da su se naselili u Cavtatu odakle su preselili u Plat. Danas u Platu žive tri obitelji Nardelli.
- Pepo se 1985 oženio za svoju ženu Evu koju iz dragosti zove Hampa (galama) s kojom ima sina Joza i kćer Katarinu, nevjestu zeta i dvoje unučadi.
Otac od g. Pepa se zvao JOZO-MILO i bio je ribar, a 1929.g. postaje i barkariol i vozi iz Kupare prema gradu, Cavtatu i škojima.
Na moje pitanje kako se prije živjelo u Platu, odgovara mi da je svugdje život bio težak. Da se u Platu živjelo većinom od ribanja i poljoprivrede. Za ribanje sam mogao i pretpostavit, a za poljoprivredu sam se malo iznenadio, iako sam znao da sunca i vode imaju u izobilju pitao sam ga a gdje im je polje za poljoprivredu. Tad mi je objasnio da su se obrađivali svi doci od mora pa sve do vrha brda i granice s Hercegovinom. Nabrojio mi je skoro sve poljoprivredne proizvode koje su uzgajali. Kad je spomenuo granicu ja sam ga pitao jeli istina da je Hrvatska kopnena granica najtanja u Platu, potvrdno mi je odgovorio da jest i da je baš u njega više kuće oko 630 metara.
Hidroelektrana Plat je izgrađena 1957.g. i govori g. Pepo da nije donijela ništa lošega Platu, zaposlilo se dosta ljudi. Jedino što se more ohladilo za par stupnjeva, ali ni to ne shvaćaju kao nešto loše jer je more vrlo čisto.
U novije doba Plat se okreće turizmu. Tako se g. Pepo sjeća kad se počeo graditi hotel Plat ’64.g., a otvoren je 03.05.’67.g.
Sjeća se da je radove izvodio „Konstruktor-Split“ i da je u tri godine puno ljudi-radne snage prošlo kroz Plat i da bi nerijetko ulazili u sukobe s domaćim stanovništvom pa se sjeća g. Pepo da bi mnogo puta i on bio sudionik kojekakvih svađa i tuča.
Ali želio je napomenuti i jedan lijepi događaj iz toga vremena kako se rodila i jedna nova ljubav pa da su dobili i jednoga Sinjanina za Plajskoga zeta Ante Rico Šabić.
Na spomen turizma i ljubavi ja sam morao pitati g. Pepa kakvi su njegovi doživljaji iz tih vremena. Ispričao mi je jednu zanimljivu igru što bi je oni kao mladići igrali ljeti, nisam je odmah shvatio dok mi nije u detalje objasnio.
Zvala se „KRIŽANJE BANDIJERA“. To znači da bi svaki sudionik imao karton na kojem bi bilo nacrtano dvadesetak zastava različitih država. Kad bi upoznao curu iz neke zemlje, ne znam je li je bilo dovoljno upoznat, nismo o detaljima govorili, tada bi prekrižio bandijeru iz koje ta cura dolazi. Zanimljiva neka igra jel’da?
Znam da mnogi neće vjerovat u ovu igru kao ni u onu priču da je kukumar obalijo među na Brgatu, ali ja moram priznat da vjerujem. Potvrđujem činjenicama kad sam ja u 8. razredu još uvijek išao na kupanje s mamom i tatom. Moja generacija iz Plata, Mlina i Srebrenog već bi po plaži šetala strankinje, priznajem bio sam malo ljubomoran na njih. Ne samo radi strankinja nego i radi engleskog jezika u školi. Oni su u Rine imali četvrtice i petice, a ja jedva dva.
Drugi doživljaj vezan za turizam iz 1982.g. Na ljeto g. Pepo upoznaje dvije strankinje. Ni sam ne zna kako je završio s njima u hotelskoj sobi (ženske k’o ženske s vragom namamile ga). Još nešto nije znao – da su one udate, u neka doba počinje galama njihovi muževi lome vrata nasilno ulaze u sobu hvataju g. Pepa i bacaju ga s balkona trećega kata u padu je slomio desnu nogu i jedva preživio, ta je sezona za njega bila završena.
Posvetio se slušanju glazbe, a posebno mu se dojmila pjesma Jasmina Stavrosa „ Umoran sam prijatelji umoran, došlo vrijeme da se smirimo, da uz nekog život živimo“ Tako se 1985.g. oženio i smirio. Sada kroz šalu priča uspomene i doživljaje iz mladih dana mladim ljudima koji dolaze u njegov poznati restoran „Posejdon“. Oduvijek je g. Pepo volio društvo i omladinu tako je i danas. Upravo kad sam promislio kako su ga malo godine sustigle na rastanku mi je stisnuo ruku kao mladić u najboljim godinama.
Kad sam odlazio Braco Marinović me pitao hoću li o njemu nešto napisat, obećao sam mu da hoću.
Naslovnu sliku Pepa i mene je „lentro“ Braco Marinović s kojim sam radio prije trideset godina na Trgovištu, čovjek je zaboravio ostarit još uvijek je mladolik i nasmijan kao i ’89.g.
Neki ljudi su mi predložili da pođem do g. Tončija Duplice jer da je on živa enciklopedija što se tiče Plata.
Tražeći g. Duplicu prošao sam pored kafića Blaža Tolje, uvijek kada tuda prođem sjetim se prijatelja Igora Guljermovića i njegove priče koju sam imao prilike mnogo puta slušati, kako su ga četnici ’91.g. zarobili upravo ispred Blažova kafića. Kako sam obećao da ću se kroz moje priče uvijek osvrnuti na neki događaj iz Domovinskog rata tako sam i sada spomenuo Igorovo zarobljavanje. A dogovorio sam s Igorom snimiti video u kojem će on opisati sve detalje.
TONČI DUPLICA 07.08.1955.g.
Živi u Platu zaseok Grujica 16.
Započinje priču kako je nekad u Platu živjelo 46. obitelji, a da je bilo duplo više stanovnika nego danas. Hoće reći da su bile mnogočlane obitelji s više djece.
Osvrnuo se na razdoblje između dva rata pa kaže kako je u tom vremenu Plat imao:
Veliku školu do 6. razreda, 3. gostione, butigu mješovite robe, tamburaški orkestar, čitaonicu ili knjižnicu, folklornu grupu, ribarsku zadrugu, mandrac ili lučicu, 2. terena od boća, 2. mlina od maslina.
Da bi danas od svega navedenog ostao teren od boća i caffe bar King koji se zatvori čim pođu strani gosti.
Plat danas ima: vodovod, hidroelektranu i policijsku postaju.
Gospar Tonči želi naglasiti da osobno on kao ni njegova obitelj nemaju pretenzija za zapošljavanje. Ali se pita i ne miri s činjenicom kako u vodovodu i hidroelektrani radi samo 1 (JEDAN) Plaćanin.
Moram priznati da sam se složio s teorijom g. Tončija da bi ipak postotak zaposlenih Župljana u državnim poduzećima trebao biti malo viši, nije privilegija u današnje vrijeme zaposlit dijete u neku hotelsku kuću da odradi sezonu a na jesen dođe doma prezimit s roditeljima.
Trenutno u Platu skoro svaka kuća ima fakultetski obrazovanog člana a neke ih imaju i po troje.
- Tonći je veliki zaljubljenik u Plat kao i svaki pravi Plaćanin ili onaj koji je došao živjeti u Plat, ali mora naglasiti da ga ljuti što je puno objekata zagrađeno žicom. Naravno da ima razumijevanja da postoje sigurnosni razlozi kao i pravo da svatko svoju privatnu imovinu zagradi, ali je mišljenja da je sve skupa malo previše jer da se oni domaći stanovnici osjećaju kao da su diverzanti.
Danas u Platu živi oko 450 stanovnika u stotinjak obitelji, od starih prezimena g. Tonći je nabrojio neke kojih se sjetio i ispričao ako je nekoga zaboravio.
Duplica, Račić, Vuković, Nardelli, Kazilari, Begović, Katić i naravno tu je još tridesetak prezimena ljudi što žive u Platu.
Nekad se prepadnem koliko ljudi poznam što znači da sam i star. Para mi se da bi mogao nabrojit sva ostala prezimena iz Plata koje sam upoznao, što kroz: kupanje, školu, vojsku i kafanu skoro iz svake kuće u Platu poznam barem nekoga.
U Platu imaju tri crkvice i dvije kapelice: crkva V. Gospe, Sv. Ivana i Sv. Duha, kao i bratstvo Sv. Ivana.
- Tonći je veliki zaljubljenik u povijest i običaje Plata , kao i kroničar svega, za sada ima zapisano 8 debelih rokovnika o svemu što prati u vezi Plata i nada se da će jedan dan izdati knjigu.
Pitao sam ga što bi nam poručio za kraj Priče, kaže da bi se osvrnuo na Židovsko-Plajsku-poslovicu.
„ Dabogda im’o pa ne im’o“ – akonto te poslovice napisao nam je jednu pjesmu za kraj.
VAZDA SI MI DRAG
Autom pođem više sela
puca pogled ko iz priče
nekada seoce puno pepela
još samo malo i grad će biti
*
Svako malo novo je stanje
niću kuće ko gljive iza kiše
zelenih dolaca sve je manje
a betona i asvalta sve je više
*
Mnogi promisle med i mlijeko
gledaj samo ove miline
ma butige nema ja bi reko
za kupit sitnicu vaja u Mline
*
Butige nema za kruh i mlijeko
Škole, folklora, tamburica,
ni sam ne znam što bi reko
zato imamo rampa’ i žica
*
A PlatkoPlat vazda isti
mir i tišinu, ljepotu nudi
u njega dolaze domaći ljudi
ljeti dolaze i turisti drugi.
*
Dakle svi što svoj mir traže
redovno dolaze na naše plaže
a kad odlaze nijedan neće
za sobom odnijeti svoje smeće.
***
Tonći Duplica 17.11.2011.g.
Do sljedeće priče,
Pozdrav!
Maro Zec
