Župski turizam

Neven Jerković – kolumna “GDJE SMO I KAKO DALJE”

 

Više o AUTORU.

 


ŽUPSKI TURIZAM

 

GDJE SMO I KAKO DALJE ?

 

Turizam Župe dubrovačke, jedan od najpoznatijih hrvatskih turističkih brandova, nažalost još uvijek liječi teške ratne rane zadobivene u beskrupuloznoj rušilačkoj agresiji tijekom Domovinskog rata. Oporavak teče sporo, a sada,  nakon dva desetljeća od oslobođenja, može se slobodno reći i – nelogično presporo

.              

Ove 2017.godine Župa će prvi put nakon Domovinskog rata prijeći brojku od pola milijuna noćenja. Nije to baš beznačajno, ali ipak je to samo trećina turističkog prometa u usporedbi s rekordnom prijeratnom 1986. godinom u kojoj je ostvareno danas nezamislivih 1.615.203 noćenja, odnosno u to vrijeme čak jednu trećina svih noćenja u nekadašnjoj dubrovačkoj općini. Još uvijek niti jedno župsko turističko mjesto nije u potpunosti revitalizirano i na svakom su koraku itekako vidljive doista teške ratne devastacije, najupečatljivije u Kuparima, u kojima ćemo, koje li tužne slučajnosti, za tri godine obilježiti stotu obljetnicu župskog modernog turizma započetog 1920. osnivanjem češke „Dubrovnicke lazenske a hotelove společnosti“.

Lijepo je vidjeti da župski turizam iz godine u godinu bilježi sve bolje rezultate, ali je itekako jasno da bez potpune rekonstrukcije Kupara i Plata neće ostvariti svoje optimalno moguće rezultate. Jer, samo je kompleks Kupara godišnje ostvarivao oko 700 tisuća noćenja, a hoteli Plat nekih 300 tisuća. Naravno, predimenzionirani predratni vojni kompleks u Kuparima neće više moći ostvariti svoje nekadašnje rezultate, niti ih takvom kvalitetom smještaja više  smijemo ponavljati. Ne treba više računati ni na skromni sindikalni smještaj brojnih odmarališta koji su zajedno s pansionom „Leotar“ ukupno u Župi posjedovali ne baš beznačajnih 900 kreveta. Veći komfor današnjih adaptiranih hotelskih kapaciteta znatno smanjuje njihove potencijale većeg broja noćenja, ali zato daje neusporedivo bolju kvalitetu turističke ponude sukladnu modernim turističkim tokovima, a samim time i njihovu veću profitabilnost.

Ipak, velika rezerva, osim u Kuparima i Platu, leži u neobnovljenim smještajnim kapacitetima Hotela Župa i odmaralištima, da spomenemo samo Centroprom, Rad, ex Srbija, R.Pavlović, Jahorina, Leotar i drugi. Isto tako, veliki potencijal leži i u privatnom smještaju te još uvijek nedefiniranom prostoru nekadašnjeg vojnog autokampa u Kuparima.

Župski turizam u narednim godinama čeka veliki izazov potpune obnove i revitalizacije svih njenih turističkih potencijala, kako devastiranih, tako i nekih novih koje do sada nismo imali u ponudi, a koje suvremeni turistički nomadi itekako traže. Zato bi svima nama logičan cilj konačnog i dugoočekivanog povratka trebala biti 2020. godina kada slavimo veliku obljetnicu 100 godina modernog turizma u Župi dubrovačkoj.

                                          

Tekst i fotografije: Neven Jerković