Reći ću ti priču o starcu jednome, upravo iza Božića… Poruku priče uzmi i za sebe zadrži. Neka te potakne na promjenu, ako je trebaš. Drugi te promijeniti ne mogu, nego sam svoju dušu preokreni.
Od malih nogu, taj čovjek je bez ljubavi one najsnažnije. Živio je svoj život, kao siroče-iako to kasnije nije bio. Taj osjećaj je tinjao u njemu i pratio ga cijeli život. U svakome čovjeku tražio je zrnce pažnje i ljubavi koju nije imao. To ga je koštalo u životu svega, doslovno SVEGA! Ljudi zu zloupotrijebili dobrotu, sada već oronuloga starca. Pomoć od njega dobio bi svatko, bio stranac ili naš čovjek, star ili mlad, siromašan ili bogat… Razlike nije pravio.
Oca imao nije , a majka hladno i bez imalo srca ostavlja ga drugoj obitelji. Ostavila svoje dijete i otišla drugome na „tuđu djecu“. Ni dan danas ne razumijem gdje je u ovoj priči njeno srce ostalo. Jedno zasigurno znam, ni bilo ga nije. Dundo koji ga primio ni kapi ljubavi mu nije dao. Batine, grube riječi i suze dijetetu malom jedini prijatelj u teškome djetinjstvu su bile. Nakon mora životnih oluja i pustih razočaranja u ljude, pronašao je ljubav u svojim ljubimcima.
Svaku ptičicu i macu bi nahranio. Pažnja prema psima je uistinu posebna. Njegovo srce prvo od ljudi krade njemačka ovčarka Dora. Danas je to mali crni čupavi mješanac imenom Kiki. Sve ljubavi svijeta na jednu stranu , a njegova prema tom minijaturnom ričanom crnom čudu na drugu. Onu posebnu drugu stranu! Kad se čovjek razočara u ljude, i u njih izgubi povjerenje što preostaje? Pronaći ljubav u onome koji je prima i bezuvjetno daje. I vjerujte, nema gorih od nas ljudi. Koliko zla mogu nanijeti čovjeku tijekom ovog kratkog života, nemjerljivo je. Što možeš napraviti da čovjek pored beskrajne ljubavi prema čovjeku, svoju ljubav daje životinji?
I prospi svoju ljubomoru na tu čarobnu ljubav koju životinja od čovjeka dobije umjesto da si to ti,čovječe!
Danas ni brat nije toliko vjeran kao pas, a sestra umiljata kao mače. Nadu ti ostavljam jer ona uvijek postoji, kad odbije te čovjek vječno te čeka pas…
