VJERNI ŽUPSKI RIBARI
Kako ne napisati koju riječ o njima?
Koji je to gušt vidjeti ih kako napeto, ali i stpljivo čekaju na svoj ulov.
Iskaču li? Jesu, nisu….Idemo!
Bila hladnoća, mrkli mrak ili toplo vrijeme oni su uvijek na prozorima i promatraju prema moru. Kanaćo se nađe u rukama za svaki slučaj.
Tolika ljubav prema ribanju se ne viđa često. U zalasku sunca, bezbroj malih „ŽUPSKIH KOČICA“ kreće u pustolovinu traganja za ribom. Uhiti se tu svašta ali ponekad i ništa. Nekad ribe nisu zainteresirane za druženja s našim ribarima, ali im isto često dođu na svijetlo, barem da ih pozdrave. Najzanimljiviji su razgovori ribara na barkama. Uz večeru, uz kavu, ribarske priče su uvijek na prvome mjestu. Prenese mladi ribar ljubav prema ribanju i svojim malim potomcima.
Mladi tata ribar: „ O čemu razmišljaš, sine?“
Sin Ivan,2godine: „ O ribanju tata, o ribanju…“
A supruge ribara? Vole li one kad im serviraju debele kilaže ribe za čišćenje? Kad se dobar ulov zareda, neke požele da nisu ribari ti s kojima postelju dijele.
A ljubav? Ostaje…. i prema ribanju a i župskom ribaru!
