Prošao je još jedan Božić. Želuci su nam puni, od slatkoga do slanoga. Kušali smo prekrasnih kolačića, dobrih kobasica i perfektnih domaćih vina. Da se pretjerivalo, sigurno je. Eh, budimo realni, sad nam svima treba onaj naš recept za puru-prirodno čišćenje organizma. S vina prešli smo na mineralnu ili čistu i bistru vodu. S hranom ćemo nastaviti umjereno, ponekad se prejesti. Popit ćemo ovisno o prilici, ali sve u svemu vraćamo se na umjerenost, i u jelu i u piću. Velika većina nas je učinila po neko dobro djelo. Pomogli smo siromašnima, pritekli bolesnima i starijima, pružili smo pomoć i bili u društvu s njima. Kroz čašicu razgovora, to malo izdvojenoga vremena za starije, produžili smo im život. Minute koje posvetimo ljudima kojima to najviše znači, minute su okovane u zlato i vrijede onoliko koliko vrijedi sve što je neprocjenjivo. No, najgore je to što nije često i što nas naš ubrzani ritam života uspori samo na kratko. Navikneš se na “laganini” zimi, u vrijeme tih savršenih obiteljskih blagdana, a već te koji dan iza život ubaci u petu brzinu. Onako, žestoko i bez ikakve najave. Bezobrazno od tebe živote! Na kočnicu se ko čovjek ne usudiš stati, jer si prikovan na ono što ti vrijeme servira. Nekad ti dođe da si sam opališ šamar i da dođeš sebi od vremena koje ti taj životni ritam uzima. Otrijezniš se od načina života, ali i dalje ne staješ na kočnicu. Roditelji nam stare, djeca odrastaju, a mi stojimo na jednoj točki i nismo ni svjesni sebe. Iako je Božićno vrijeme skoro iza nas, stani na kočnicu. Razmisli o sebi, uživaj svaki dan kao da je Božić. Ljubi svakog čovjeka i pomaži svima kada je najpotrebnije. Sjeti se svojih djedova i baka, i koji su živi i koji nas čuvaju s nekog boljeg mjesta. Sjeti se njihovih teških ali i sretnih života. Neka blagost i ljubav budu u zraku oko nas svaki dan. Uistinu, zahvali životu što ti daje priliku da sam stvoriš od svakog dana Božić i upravo tako ga živi.
Neka sniženje krene na brzinu življenja naših života.
M.G.
Ilustracija: pixabay.com
