Klapa Kaše ime dobiva po lukobranu Kaše koji se nalazi ispred stare gradske luke i štiti je od valova, a simbolizira klapu kao lukobran višeglasnog pjevanja dubrovačkog kraja. Nastaje prije 10 godina i to osluškivanjem glazbenog bila svoga kraja, kako kažu članovi. Mi smo saznali da redove klape krase i župski glasovi pa smo požurili na razgovor sa Petrom Sambrailo, Marijom Anđelićem i Antom Džamarijem.
ŽupaNet: Kako su se to, ne jedan, već 3 Župljana pronašla u klapi Kaše?
Petar Sambrailo: Zapravo smo svi na dosta sličan način ušli u klapu, preko moga brata Maria Sambraila koji je tada pjevao u klapi Kaše.
U klapu je prvo došao Marijo Anđelić na mjesto baritona i kontrabasiste, a zatim sam ja došao na provu za drugog tenora. Zbog mog vokalnog raspona nedugo nakon počeo sam pjevati prvog tenora. Nakon toga Anđelić počinje pjevati drugog tenora i prelazi na mandolinu. Voditelj klape Vicko Dragojević tada je stupio u kontakt s Antom Džamarijom, za kojega smo znali da svira bas gitaru i kontrabas te da bi nas svojom dubinom vokala mogao pojačati i u donjim pjevačkim lagama, i on nam se naposljetku pridružuje.
Marijo Anđelić: Mario Sambrailo 2011. godine dovodi moju malenkost na poziciju kontrbasiste i kasnije dobivam ulogu baritona u klapi. Petar, Ante i ja već smo prije bili veliki zaljubljenici u klapsku pjesmu. Svjesni toga, ali i činjenice da nismo još mutirali, Petar i ja smo zvali našeg Antu Đžamariju da sa svojim bas glasom zada posebnu muškost u našoj pjesmi.
Ante Džamarija: Možda slučajno. Ali već je klapa Subrenum potvrdila da je Župa dobar izvor!
ŽupaNet: Jasno nam je da svi vjerojatno imate „pravi“ posao sa strane, kakvi su to poslovi i koliko vam dopuštaju da se posvetite pjevanju i stvaranju?
Ante Džamarija: Trenutno sam na trećoj godini Medija i kulture društva, na Sveučilištu u Dubrovniku. Dakle student, ali glazba je na prvom mjestu. Trudim se svirati, uz Kaše, sa što više kvalitetnih glazbenika, žanrovski raznoliku glazbu i to me ispunja.
Marijo Anđelić: Sada radim na arheološkim istraživanjima na arheološkom lokalitetu Rat u Cavtatu. Zaposlen sam kod Muzeji i galerije konavle. Posao koji obavljam daje mi mogućnost da budem fleksibilan i da se bavim glazbom, sve zahvaljujući mojim kolegama od kojih dobivam veliku podršku.
Petar Sambrailo: Trenutno radim u jednom dnevnom kafiću, u kojem su mi vikendi uglavnom slobodni, pa tako uspijevam uskladiti obaveze prema klapi i poslodavcu, koji je poprilično tolerantan kada su u pitanju moja putovanja i rad s klapom.
ŽupaNet: Kako bi ste opisali vašu klapu i odnose unutar klape?
Petar Sambrailo: Doza ludosti i škeraca, pokoje prepucavanje i svađa, mnogo rada, toleracije i ljubavi prema onome čime se bavimo! Mi vam zapravo dođemo ko jedna velika familija, a zna se što familiju čini…uvijek tu ima nekakvih podbadanja, zafrkancija, pokoja nesuglasica, ali kad se podvuče crta svi bi vazda stali jedan iza drugog i uskočili kad god treba. Između ostalog unutar klape već imamo i par kumstava.
Marijo Anđelić: Klapa puna gurmana i dobrih kuhara, nije ni čudno kako naša druženja dočekaju zore. Ekipa koja puno radi, putuje i nastupa, a ima jak zajednički cilj i krasi je snažno prijateljstvo. Odnosni su uvijek na nivou. U poslu skoro zaboravljamo na prijateljstvo i jako smo predani kako bi stvari funkcionirale i išle u zajedničku korist. Kada su temelji posloženi i čvrsti onda je naljepše sjesti i zapjevat!
Ante Džamarija: Teško je govoriti o klapi u kojoj si, ali mislim da smo drugačiji, svježi, da dobro razmišljamo i da trebamo nastaviti puno raditi na sebi. Osobno želim da više izbjegavamo standardni, današnji način promišljanja klape, kao i glazbe općenito.
Mislim da smo tu svi jedan za drugoga, uvijek u potrebi. To je zaista veliko i zahvalan sam na tome.
ŽupaNet: Možete li nam reći što je to u Župi bez čega ne biste mogli živjeti?
Marijo Anđelić: Bez Kupara…onog zalaska sunca, ekipe i mira koji krasi cijelu Župu koja je puna prirode i pruža vrhunske uvjete za život.
Ante Džamarija: Bez mira ne bih mogao, i espressa u Gusara.
Petar Sambrailo: Teško je nešto posebno izdvojiti, ali ako moram birati bile bi to plaže. Kako sam zasnovao obitelj, igrom prilika preselio sam se u grad i otkad sam tamo ne znam jesam li 5 puta s djecom pošao na neku plažu u gradu. Jednostavno se ništa nemože mjeriti sa Mlinima ili Platom.
ŽupaNet: Postoji li nešto u Župi dubrovačkoj što, prema Vašem mišljenju, zahtjeva veću medijsku pozornost?
Ante Džamarija: Treba istaknuti pojedince, ali i otvorenije kritizirati, uočavati i pomoći riješavati probleme.
Petar Sambrailo: Naravno da postoji. To bi bili naši prijatelji iz klape Subrenum 🙂
ŽupaNet: Želite li sa ŽupaNet.hr podijeliti vaše planove za budućnost?
Marijo Anđelić: Moj plan za budućnost je zapravo jednostavan. Ostati uvjek predan glazbi i raditi ono što voliš i što ti ide, napredovati u karijeri i uživati u svim ljepim momentima koje klapska pjesma može dati.
Ante Džamarija: Vježbati, svirati, snimati. I putovati. I završiti faks.
Petar Sambrailo: Pa plan je zapravo nastaviti ovim tempom kojim smo i do sada išli. Dovršavamo naš treći studijski album, koji bi u dogledno vrijeme trebao ugledati svijetlo dana, a istovremeno se pripremamo za razna natjecanja iduće sezone, kao što je festival dalmatinskih klapa u Omišu.
Iz klape kažu kako ih je župska publika imala priliku čuti na humanitarnom koncertu u Mandaljeni, ali i kako se nadaju da će biti i novih nastupa u Župi dubrovačkoj. Klapa još uvijek ne radi koncerte u vlastitoj organizaciji nego nastupaju isključivo na poziv.
-Ukoliko nas eventualno pozove turistička zajednica Župe mi smo spremni za suradnju!- rekao je Petar Sambrailo.
Članovi klape sa nama su se pozdravili podijelivši dvije mudre koje kažu: Glazba je zvonka radost i K’o pjeva zlo ne misli, a mi im vjerujemo!
Za kraj zahvljujemo članovima sjajne klape Kaše i želimo im puno uspjeha u novoj godini!
Video sa slikama i pjesmom koji smo napravili možete pogledati ovdje.
