Više o uredniku kolumne “Župljani u dijaspori”
Priča Đura Grbića
Župljanina u Kanadi
Moja je obitelj povezana s Kanadom, a sve je to počelo 1960- ih kada su se đedo i baba uputili prema Torontu, gradu u kojem mi je mati rođena, a u kojem dan-danas živi dundo s obitelji.
U djetinjstvu sam čuo puno priča o toj državi pa je želja za odlaskom oduvijek postojala, a nakon što sam odrastao shvatio sam koliko tamo ima mogućnosti i prilika, pa je želja sve više i više rasla.
Kako sam državljanin Kanade, problema s papirologijom nisam imao, trebalo je izvaditi putovnicu i uputiti se u nove avanture.
Teško se bilo odvojiti od obitelji i prijatelja, i folklora, ali želja za novim izazovima i osamostaljenjem je pobijedila.
O svim bitnim informacijama posavjetovao sam se s rodbinom koja me je tamo i dočekala. Upravo su me oni pripremili za duge i hladne zime s puno snijega, ali i vruća ljeta u kojima temperature znaju prelaziti i 35 stupnjeva.
Dvije bh stvari volio istaknuti. Prva je priroda ove zemlje koja je savršena, pogotovo u jesen kada lišće javora mijenja 50 nijansi crvene boje. Danima bih mogao šetati i uživati u prekrasnom kanadskom krajoliku. S druge strane moram istaknuti kulturu naroda, pristojnost i ljubaznost uvijek je na prvom mjestu, to jednostavno trebate doživjeti.
Prvih sedam mjeseci proveo sam s rodbinom u malom gradiću Cobourg, a nakon toga sam se preselio svega 30 km od centra Toronta u grad Oakville gdje i dan-danas živim. Zaposlio sam se u građevinskoj firmi koja radi većinu zgrada na cijelom području Toronta.
U Kanadi se može ostvariti jako dobar život, radišni ljudi ne trebaju strahovati za budućnost.
Kanada je zemlja koja otvara vrata mnogima, iz svih dijelova svijeta, i zbog toga sam primijetio kako jako puno mladih parova dolazi upravo ovdje da bi sve ponovno započeli i osnovali obitelj.
Provincija Toronto najveća je i najpoznatija u Kanadi, a da vam opišem koliko je velika postoji podatak da se trebate voziti autom 24 sata da biste izašli iz nje.
Veći problem Toronta je prenapučenost, broj stanovnika prelazi 5,5 milijuna ljudi, a to dodatno opterećuje autocestu pa su gužve ogromne.
Rekao bih da smo dva svijeta različita uspoređujući se s Hrvatskom, ali upravo zbog tih razlika stvari su zanimljivije. Razlike se mogu primijetiti na svakom koraku, a istaknuo bih radne navike, jer ih tu najviše primijetim. Dok mi doma uspješno spajamo zabavu i posao, ovdje je priča nešto drugačija. Većinom se radi od ponedjeljka do petka, po 10 – 12 sati. Tek se za vikend uspiješ odmoriti, pa nije ni čudno što se svaki petak večer dočekuje kao nova godina. Preko tjedna je jako teško uopće naći događaj da iziđeš iz kuće, ali su zato subote mjesecima unaprijed isplanirane.
Snijeg je lani padao od 11. mjeseca pa sve do druge setemane u 4. mjesecu. Bilo je to jednostavno previše snijega za mene i previše lopatanja. Ralice su svakodnevno prolazile ispred kuće pa sam se onog urnebesnog pisma Muje iz Kanade često prisjećao. Opet, ove zadnje zime su zapravo jako blage i ne mogu se uspoređivati ni temperature, ni količine snijega kao što je to nekad bilo. Trenutno snijega još nema pa uživam u zadnjim sunčevim zrakama, jer jednom kad se sunce sakrije iza tmurnih oblaka, više ne izlazi lako i ostaje mjesecima, i tako sve do proljeća.
Nedostaje mi svaki kamenčić Župe, svaka ulica Grada i miris mora u zraku. Posebno mi nedostaju obitelj i prijatelji, i folklor s kojim sam bio posebno povezan. Baš zbog toga sam se i učlanio u Folklorni ansambl “ Zrinski Frankopan”, društvo koje je obogaćeno koreografijama iz svakog kutka Lijepe Naše, pa tako i koreografijom našeg Linđa.
Svoje prve nastupe sam već odradio i jako sam sretan jer me ekipa prihvatila od prvog dana. Veliki sam zaljubljenik u folklor i balam već deset godina, od kojih sam zadnje četiri bio voditelj u KUD-u Marko Marojica.
Noćni je život ovdje prepun događaja, ali zato moraš otići u sam centar grada. Lice poznatog pjevača/ pjevačice ili grupe nije teško naći. Svjetska imena nastupaju gotovo svaki drugi tjedan. Izlasci su nešto drugačiji jer većina klubova zatvara u 2 sata ujutro, a ako neki radi duže, brzo se isprazni jer je alkohol zabranjen poslije 2:30 ujutro. Također izlazak treba planirati. Ako nemaš rezervirano mjesto, nekad trebaš stajati u redu ispred kluba i do sat vremena. Osim klubova grad je prepun malih pivovara i pubova u kojima se možeš odlično zabaviti.
Doma nisam bio 15 mjeseci pa sam odlučio doći za Božić. Karta je u špagu !
” Svuđe pođi- doma dođi”, kako naši stari kažu.
Dodao bih da svatko tko ima priliku, neka je iskoristi ! Ovo je za mene jedno veliko iskustvo i životna škola.
