Župljani u Novom svijetu
Prema podacima Leksikona hrvatskog iseljeništva i manjina, danas u svijetu živi preko 2,6 milijuna iseljenih Hrvata. Još od šesnaestog stoljeća postoje zapisi o iseljavanju Hrvata u razne dijelove svijeta, a taj trend se nažalost zadržao i do današnjih dana.
Kako danas, tako i kroz cijelu povijest, Župljani dijele sudbinu našega grada Dubrovnika.
Od poratnih devedesetih pa do danas, zbog ekonomskog, posebno turističkog uzleta, broj stanovnika u Župi dubrovačkoj konstantno raste. Međutim, ne treba zaboraviti da je bilo nemalo teških razdoblja u našemu kraju, obilježenih glađu, siromaštvom i ratnim stradanjima. Upravo su naši stari Župljani bili jedni od prvih migranata iz Hrvatske u “Novi svijet”.
Prvi val migracije Župljana u Južnu Ameriku dogodio se već u 16. stoljeću. Prva južnoamerička zemlja u koju su se uputili bila je Peru. Kronike govore kako je dubrovački vlastelin Basilije Basiljević 1573. g. poput tisuća drugih Europljana odlučio okušati poslovnu sreću u zemljama Južne Amerike. Zaputio se iz Seville u Peru privučen legendom o El Doradu, starom gradu Inka punom blaga. U Cuscu, prijestolnici Inka, osvajači su izgradili 28 crkava, jedna od njih bila je i crkva sv. Vlaha u dijelu grada San Blas, koju su gradili dubrovački mornari i Basiljević.
Ukidanjem kolonijalne vlasti i uspostavom Republike Peru u drugoj polovici 19. stoljeća, ostvarili su se uvjeti za eksploataciju prirodnih resursa te zemlje. Negdje u isto vrijeme Austro-Ugarska Monarhija je s Italijom potpisala takozvanu Vinsku klauzulu, što je rezultiralo iseljavanjem proizvođača vina iz Dalmacije koji nisu mogli prodavati svoje vino. Monarhija je tom klauzulom nastojala pridobiti simpatije Italije. Uslijedio je drugi val migracije Župljana u tu južnoameričku zemlju. Privučeni poslovnim prilikama, brojni Župljani odlučili su okušati sreću i tražiti novu priliku u Peruu. Kako su dolazili iz Austro-Ugarske Monarhije, lokalno stanovništvo ih je prepoznavalo kao Austrijance. Naselili su se uglavnom dalje od obale u područja Anda. Kopali su bakar, zlato i srebro u Cerro de Pasco, koji se smatra prvom hrvatskom kolonijom u Južnoj Americi. Vezu s rodnim krajem nisu izgubili ni do današnjeg dana, pa stoga ne čudi da su Dubrovnik i Cerro de Pasco od 1993. godine sestrinski gradovi.
Župska prezimena poput: Beusan, Galjuf, Grbić, Handabaka, Kisić, Klokoč, Kojaković, Lale, Marojica, Miloslavić, Savinović, Sambrailo, Lučić, Kelez itd. danas se mogu naći diljem Južne Amerike, a posebno u Peruu.Posljednji val naseljavanja je uslijedio nakon Drugog svjetskog rata kada je iz Hrvatske došlo oko 1000 političkih emigranata, manjim brojem iz Župe.Prema nekim procjenama, u Peruu danas živi oko 6000 Hrvata druge i treće generacije od čega je veliki broj upravo potomaka Župljana. Hrvatski jezik danas govori manje od 10% iseljenika, ali su zadržali dobar dio narodne tradicije pa tako i danas slave Festu sv. Vlaha, crkvene pjesme pjevaju na hrvatskom, okupljaju se i pomažu jedni druge. U Limi, glavnom gradu Perua djeluje Hrvatski klub Dubrovnik. Potomci prvih hrvatskih iseljenika danas zauzimaju važna mjesta u peruanskoj politici, ekonomskom i društvenom životu zemlje.
Crkva sv. Vlaha (Cusco, Peru)
Glavni oltar u crkvi sv. Vlaha (Cusco, Peru)
Predsjednik hrvatskog društva Dubrovnik iz Lime (1964. 1965.)
Predsjednik hrvatskog društva Dubrovnik iz Lime (1972.-1976)
Predsjednik hrvatskog društva Dubrovnik iz Lime (1992.-1998.) 
Predsjednik hrvatskog društva Dubrovnik iz Lime
Grličanje u crkvi sv. Leopolda Mandića u Limi
