Aktualno

Bezazlena zabava ili ?

Noć vještica (engl. Halloween) je svetkovina koja se obilježava 31.10.a svoje porijeklo ima u keltskoj mitologiji i pogonskim običajima u vezi sa njom.

Najčešće aktivnosti koje obilježavaju ovaj praznik su: kostimirane zabave, pravljenje lampe od tikve, gledanje horor filmova, čitanje strašnih priča. Djeca idu od vrata do vrata, traže slatkiše i uzvikuju „trickortreat“ („smicalica ili poslastica“, u slobodnom prevodu „dajte nam slatkiše ili ćemo inače biti primorani da uradimo nešto nevaljalo“). Irski imigranti su verziju ove tradicije prenijeli u Sjevernu Ameriku u 19. vijeku. Noć vještica se proslavlja u SAD, Irskoj, Kanadi, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Porto Riku, Japanu, Novom Zelandu i u nekim dijelovima Australije.

Porijeklo ovog praznika datira još od antičke keltske svetkovine „Samhain“ posvećene istoimenom pogonskom božanstvu. Kelti, koji su živjeli na prostorima današnje Irske, slavili su svoju Novu godinu 1. 11. Noć pred Novu godinu slavili su „Samhain“. Vjerovali su da se tada duhovi mrtvih vraćaju na zemlju uzrokujući probleme i uništavajući usjeve. Keltski pogonski svećenici gradili su ogromne lomače gdje su se ljudi okupljali kako bi spalili usjeve i životinje kao žrtve keltskim božanstvima. U toku proslave nosili su kostime, uglavnom od životinjskih glava i kože.

Danas ovaj praznik također donosi veliki biznis: roditelji razmišljaju kako da nabave ili sašiju idealni horor kostim u kojem će njihova djeca ići po kućama i tražiti slatkiše „plašeći“ susjede (trickortreating), iz izloga nam se keze i cere likovi vampira, vukodlaka i raznih demona, koji ponekad izgledaju „simpatično“ – šaljivo, a ponekad uznemirujuće. Mnogi ljudi pristaju da puste svoju djecu na „trickortreating“ uvečer 31.10., kad zađe sunce, iako nam je taj običaj potpuno stran i u najmanju ruku čudan.

Mnogi će, u želji da budu „u trendu“ i da se njihova djeca ne razlikuju od ostalih, učestvovati u ovom prazniku, pravdajući se da je sve to samo zabava za djecu i da tu nema nikakvog dubljeg značenja.

A evo šta je zapravo pozadina praznika Halloween:

Kao što je već rečeno, ovaj običaj ima svoje porijeklo među pogonskim keltskim narodima u Irskoj, Britaniji i sjevernoj Francuskoj. Oni su vjerovali da se život rađa iz smrti, pa su za početak svoje nove godine uzimali kraj jeseni, kad priroda umire i kada, prema njihovom vjerovanju, počinje vrijeme mraka, raspadanja i smrti. Toga dana su gasili vatru na svojim domaćim ognjištima i svuda je vladala tama.

Prema pogonskom keltskom predanju, duše umrlih bi potpuno pripale vlasti boga Samhaina, kneza smrti, koga je valjalo umilostiviti prinošenjem žrtava na dan nove godine, a Samhain bi dozvoljavao da toga dana duše umrlih posjećuju domove svojih porodica. Otuda običaj „maskiranja“ u kosture, duhove, vještice i demone. Na taj način bi živi stupali u mističnu zajednicu sa umrlima, kroz čin podražavanja mrtvih i tumaranja po mraku. Prema vjerovanju, duše mrtvih koje bi dolazile u „posjetu“ bile su iznurene glađu i molile su za hranu, pa ih je valjalo nahraniti – otuda običaj zvani „trickortreating“. Ukoliko neko od živih ne bi ugostio (treat) duše umrlih, stigla bih ih osveta (trick) boga Samhaina.

U vrijeme kada su ovi narodi primili uvelike izopačeno kršćanstvo, tadašnja crkva je napravila kompromis i keltsku svetkovinu proglasila praznikom „Svih svetih“ koji se obilježavao 1. 11., ne bi li se tako iskorijenio ovaj okultni običaj. U noći uoči praznika Svih Svetih („All Hallows eve“) služilo se svenoćno bdijenje. Međutim, ta simbioza samo je doprinijela nesmetanom širenju opasnih rituala, tako da je noć uoči novopečenog (navodno)  praznika postala noć vještica, vradžbina, prizivanja zlih duhova i demona i drugih okultnih radnji.

Čak je dolazilo i do krađa i skrnavljenja crkvenih predmeta. Tako je propao pokušaj zapadne crkve da se suprotstavi ovom pogonskom običaju putem kompromisa.

Sa duhovne i biblijske tačke gledišta, učešće u ovoj idolopokloničkoj svetkovini na bilo kom nivou (makar to bila „samo“ zabava za djecu), predstavlja direktno odricanje od našeg Gospoda i pokazivanje lojalnosti demonskim duhovima. Jer, ako pristanemo da svoju djecu „maskiramo“ i pustimo ih da idu po mraku i mole za slatkiše, mi time svojevoljno pristajemo na zajednicu sa mrtvima, čiji bog nije keltsko božanstvo Samhain, već sam Sotona, knez zla, a slatkiši (treats) koje budu dobili neće predstavljati bezazlene poklon djeci, već prinos samome đavolu. Podsjetimo se samo da su naši preci, kršćani iz najranijih vjekova, radije birali smrt u najgorim mukama nego što bi pristali da prinesu žrtvu idolima i time se odreknu Krista i Boga Oca, koji nam je zapovjedio: „Nemoj imati drugih bogova osim Mene“.

U današnjem duhovno obogaljenom svijetu vlada teška teološka nepismenost i bezbrižnost, pri čemu je lako ubijediti gotovo svakoga, uključujući i obrazovne ustanove, da je porijeklo ovakvih praznika beznačajno i da je Halloween obična, bezazlena zabava.

Iza ovakvih tvrdnji nalazi se ateizam, negacija postojanja kako Boga tako i demona. Međutim, Božja Riječ nas uči da je jedino Bog sudac svim našim djelima, a da svojim djelima služimo ili Gospodu ili Sotoni, te da nitko ne može služiti dva gospodara. To istovremeno znači da nema nikakve neutralnosti na duhovnom području.

U nekim zemljama, kao na primjer u Rusiji, širenje ove paklene zabave pokušaju suzbiti zakonskim restrikcijama.

Viktor Slobotčikov, doktor psiholoških nauka i glavni naučni suradnik Instituta za proučavanje djetinjstva, porodice i obrazovanja. Ruske akademije za obrazovanje, sa svojim kolegama je još 90-ih godina prošlog vijeka sproveo psihološko-pedagošku analizu ovog praznika koji se u to vrijeme intenzivno uvodio u moskovske škole. Ekspertiza je sprovedena na zahtjev moskovskog Sekretarijata za obrazovanje.

„Pokazali smo da učešće tinejdžera na manifestacijama u kojima se oblače kao vještice i vampiri i na kojima imaju priliku da se igraju sila zla nosi u sebi duhovnu i moralnu opasnost. Djeca su emocionalno prijemčiva, i kada zlo pretvorimo u igru, kod njih dolazi do neodređenosti u kriterijima dobra i zla, pa i do potpunog brisanja granice između njih“, objašnjava psiholog. „Kasnije se suočavamo sa ’hladnom bezosjećajnošću’ tinejdžera za koje je ’kul’ nanijeti drugome bol. Noć vještica nije dječja predstava, nego veliki biznis-projekat. Upravo zato smatram da su ’proslave’ takvog tipa u školama nedopustive. Želim da dodam da je u to vrijeme zaključke naše ekspertize u potpunosti podržao Sekretarijat za obrazovanje“, rekao je Slobotčikov.

To je ono što kažu mjerodavni autoriteti, ali stvarnost je mnogo složenija. Pored duhovnih aspekata o kojima je već bilo riječi, Noć vještica je „veliki praznik“ za razna tajna sotonistička društva i kultove, koji, između ostalog, prakticiraju krvne žrtve i udovoljavaju svojim demonskim gospodarima, stiču njihovu naklonost i dobivaju energiju i karizmu. Te žrtve nisu samo životinjske (neka društva za zaštitu životinja izdaju upozorenja da vlasnici posebno paze u ovim danima na svoje kućne ljubimce, naročito crne mačke), već, na nesreću, i ljudske, što je posebno slučaj malom djecom. Poznato je da u Americi djeca masovno nestaju, a naročito pred Noć vještica (Halloween), tako da policija upozorava roditelje da naročito pripaze na svoju djecu pred taj „praznik“ (zvanični podaci FBI kažu da je u periodu od 1995. do 2000. u Americi nestalo oko 50.000 djece)!

Dakle, čak i ako nismo religiozni, činjenice govore da je Halloween ili Noć vještica u direktnoj vezi sa zlom i promocijom zla i velikim ” BIZNISOM”.

Na vama je što ćete s tim!