Aktualno IZDVAJAMO

PREDBLAGDANSKA BORBA Antun “Killer” Račić vs. Marija “Maja” Grkeš 

 

U ovo predblagdansko mirno ozračje nisam imala mira dok sam naručivala svoju popodnevnu kavu. Poželjela sam jedno dobro ali  i ugodno društvo pa sam na dvoboj izazvala mladog borca Antuna Račića. Pristao je pridružiti mi se na kavi te je samim tim krenuo u borbu s ugodnim, ali i neugodnim pitanjima. Tko će na kraju izvući deblji kraj, i osvojiti titulu snalažljivosti i uspješnosti u odabiru dobrih pitanja i odgovora, moj protivnik i ja prepustit ćemo odluci sudaca – naših vjernih čitatelja.

 

Antun Račić rođen je 05.09.1990. u Dubrovniku. Osnovnu školu pohađao je u Župi dubrovačkoj, a njegov izbor Srednje škole bila je Obrtnička. Sa samo 5 godina počeo je trenirati judo u Župi, a onda se kasnije premjestio s treninzima u grad. Kao član  Hrvatske reprezentacije sudjelovao je na dosta natjecanja. Ljubav prema judu usmjerena je i postala duplo veća prema MMA. Sa svojih 15 godina počeo je s treninzima upravo u MMA. Do 18.godine bavio se samo amaterski, a kao amater pet puta je bio prvak Hrvatske. Njegova prva profesionalna MMA borba bila je na borilačkom eventu pod nazivom „ Noć Gladijatora“.

  1. Koji je najveći razlog ljubavi prema borilačkom sportu?

Uvijek sam bio „življi“  i zanimala me borba.  Otac je prepoznao moju ljubav prema borbi i on me odveo na moj prvi trening u Župu na judo koji sam trenirao 10 godina te sam s 15 godina prešao u MMA. Upravo njemu mogu zahvaliti što sam u tim vodama još i dan danas.

  1. Kako se nosiš sa svim čega se kao borac moraš odreći, da bi se maksimalno mogao posvetiti treninzima i izrazito zahtjevnim pripremama za borbe?

U početku je bilo teško uskladiti školu i treninge. Svi su mi pomagli i izlazili u susret u usklađivanju svih mojih obaveza. I dan danas imam ljude uz sebe koji mi pomažu da mi bude lakše u životu , svakodnevnim obavezama i trenizima, a to su moja obitelj, prijatelji te Mato i Maja Butijer. Čak sam jedno vrijeme morao raditi i trenirati, pa sam se morao odreći dijela profesionalnih obaveza. Sada je sve sjelo na svoje mjesto. Treniranje i ostvarivanje maksimuma koji dajem od sebe je na poziciji na kojoj treba biti.

  1. Odkud i zašto baš nadimak „The KIller“ ? Što se krije u pozadini?

Taj nadimak sam dobio kad sam se počeo profesionalno baviti MMA. Točnije, nakon 2 amaterska prvenstva (10 borbi), koje su završile s agresivnijim pobjedama. Pri dolasku na amatersko prvenstvo jedan od naših tada najboljih boraca Zelg Galešić, pozdravio me s tim nadimkom: „ Gdje si ubojico? “. To su naravno čuli moji prijatelji i tako je krenula zafrkancija, dok to nije postao moj službeni nadimak.

  1. Koliko traje priprema pred borbu?

U početku su se moje pripreme bazirale većinom u Dubrovniku, ali moje puno veće ambicije su me natjerale da svoje znanje proširim van Hrvatske. Nažalost, u Dubrovniku ne mogu dobiti uvjete za ovaj tip natjecanja. Moje jedne pripreme traju tri mjeseca (tipične pripreme za borbu). Aktivan sam 365 dana u godini, ali ta tri mjeseca sam baziran baš borbi i posvećen sam upravo tome. Iz borbe u borbu, korigiram sve ono što smatram da bih trebao promjeniti ili poboljšati. Pripreme odrađujem u Njemačkoj (UFD Team). UFD Team je  jedan od najboljih klubova na svijetu za MMA. Tamo sam vrhunski prihvaćen i imam sve uvjete i trenere. To se i pokazalo u moje zadnje 4 borbe koje su rezultirale pobjedama.

  1. Koja je glavna motivacija za nastavak bavljenja ovim sportom, posebno onda kada borba završi porazom?

Mislim da je najvažnije prihvatiti to kao školu. Sam sebi dokažem da je to bio samo loš dan. Svaka sljedeća borba mi je izazov, i tim da budem najbolji u svojoj kategoriji. Za sada imam 22 pobjede i 8 poraza od kojih sam i neke revanširao.

  1. OSJEĆAJ NAKON POBJEDE vs OSJEĆAJ NAKON PORAZA

Uvijek sretan i zadovoljan, iako i u pobjedi nađem neke pogreške koje se trudim ispraviti. Svaki poraz je težak i teško prihvaćen, ali na kraju se vraćam onome što sam već spomenuo da na to gledam kao školu za ubuduće. Ni nakon pobjede ni nakon poraza ne želim se previše izdići, jer sam siguran da je to korak nazad. Ostao bih na istoj razini, a uvijek mogu napredovati.

  1. Koliko je ovaj sport opasan?

Kao i u  svim drugim sportovima, postoje pravila. Svaki je opasan na svoj način. Ovaj moj sport nije kao što izgleda na TV-u. I ja i moji protivnici svakodnevno treniramo i spremni smo na udarce, što drugim ljudima izgleda opasno i teško. Mislim da je to jer nisu dovoljno upoznati s tim.   

  1. Bi li sutra svoje dijete usmjerio da se bavi upravo ovim sportom kojim se ti baviš?

Bilo bi mi drago kad bi se bavio bilo kojim sportom, ali ne mora biti isključivo MMA jer se djeca kroz sport nauče obavezama, disciplini, ponašanju i samim time se od malih nogu izgrađuju kao ljudi.

  1. Kako se nosiš sa teškim udarcima koje primiš?

Udarce ne osjećam, pogotovo u borbi jer sam po velikim utjecajem adrenalina. Dan nakon borbe je najteži. Kad adrenalin popusti, onda osjećam posljedice” teških udaraca“ ali to je sve u granicama normale.

  1. O čemu razmišljaš u minutama koje prolaze prije borbe?

Većinom o tehnici koju sam naučio. Fokusiram se na sebe  i vizualiziram kako bih volio da ta borba izgleda. Svaki borac ima tremu i strah od poraza no sve te „negativne misli” pokušavam usmjeriti u pozitivne, tj u pobjedu .

  1. Na koju si borbu posebno ponosan?

Svaka borba je posebna na svoj način. Posebno sam ponosan na svoje 3 zadnje borbe u najboljoj Europskoj organizaciji KSW. Otkad sam počeo  trenirati u jednom od najboljih klubova na svijetu UFD Teamu iz Dusseldorfa  zadnjih godina vidim samo napredak te vjerujem i nadam se da ću ostvariti još više pobjeda.

  1. Je li bilo težih udaraca nakon borbi? Koliko traje oporavak i izgubi li se tada volja za letom u nove pobjede/poraze?

Prije 5 godina sam doživio najtežu ozljedu. Slomio sam ključnu kost i zadobio teški potres mozga. Oporavak je trajao 4 mjeseca koja su trajala kao vječnost. Tada sam jedva čekao početi trenirati i vratiti se u ring te nastaviti gdje sam stao.

  1. Sljedeća borba?

Ta borba bi trebala biti borba moje karijere. To je borba za naslov prvaka u mojoj kategoriji.

  1. Planovi za budućnost na poslovnim i privatnim stazama?

Uz svoju karijeru vodim grupne kao i privatne treninge. U budućnosti se vidim kao trener. Početkom 2019.godine imamo u planu otvoriti borilački klub u Župi koji već broji dosta članova. Sada nisam u mogućnosti maksimalno se posvetiti poslu kao trener, ali u budnućnosti će mi svakako biti čast prenijeti svoje iskustvo i znanje na mlađe generacije koje budu dolazile.

  1. SLOBODAN / ZAUZET ?

Slobodan!!! 🙂

  1. Mlađe / Starije djevojke ?

Za ljubav nisu bitne godine.

  1. Strankinje / domaće?

Ovisno kakva je osoba.

  1. Ljeto /   Zima?

Ljeto.

  1. Sportski tip / tipična elegancija ?

Kombinacija.

  1. Plavuša / crnka / brineta ?

Plavuša.

  1. Hrana u kojoj najviše uživaš ?

Najdraži meni je svakako riblji, ali doručak s jako puno ugljikohidrata je moj najčešći izbor.

  1. Koliko je dopušteno opustiti se u slobodno vrijeme kad si zarobljen u jednome od težih sportova? (izlasci / alkohol / druženja kasno u noć…)

KATASTROFA... Jedino je vrijeme kad izlazim upravo sad za blagdane i kad mi je pauza ljeti. Kao pravi profesionalac sam to prihvatio i toga se čvrsto pridržavam.

  1. Poruka za kraj?

Pozivam sve mlade da se što više uključe u sport jer će im to donijeti puno pozitivnih stvari. Neka slijede svoje snove i budu uporni u ostvarivanju svojih ciljeva.

 

 

 

Nakon ugodne borbe, moj protivnik i ja svim našim čitateljima kao i svim ljudima dobre volje želimo

 

  SRETAN BOŽIĆ I PUNO USPJEHA U NOVOJ 2019. GODINI!