Aktualno IZDVAJAMO Župske priče - Maro Zec

Župska priča: Župski vrtić i ravnateljica Marija Jelić

Piše: Maro Zec

 

Nakon duže pauze evo me opet s jednom pričom iz Župe, u današnjoj priči sam se odlučio pisati o župskom vrtiću i njegovoj ravnateljici gđi Mariji Jelić.

Možda će neko promislit zašto sam prvo pis’o o starijim Župljanima, a tek sad o djeci i mladim. Vodio sam se logikom kako za mlade ima vremena.

Uvijek se govorilo za sve što je čovjek u životu naučio, da je to iz vrtića. Za mene to pravilo ne vrijedi, jer svega što se mogu sjetit iz tog vremena je zeleni autobus koji bi se u rikverc parkirao ispred stare škole pod onim čempresom gdje sad bude roštilj kad je ljetni turnir. Iz samoga autobusa se sjećam samo namaza „dječje radosti“ (maslo i marmelada), zahoda u ormaru i ćelavog vozača. Stalno bih gled’o kroz prozor kad će doć’ po mene.

Zato će mi od velike pomoći u današnjoj priči biti gospođa Marija koja je još prije rata počela raditi u zelenom autobusu i dječjem vrtiću Kupari u „barakama“ koji je imao četiri vrtićke skupine, bez jaslica.

Stručno osoblje je dolazilo iz gradskog dječjeg vrtića „Anuška Radeljević“, a zanimljivo je da je svu logistiku – hranu i čistačice – davala vojna ustanova Kupari. Prednost su imala djeca zaposlenika Kupara, ali u svakom slučaju pohvalno.

Na spomen imena Anuška prisjetio sam se još nečega iz zelenog autobusa kako bi pjevali:

„haj nek se čuje čuje, haj nek se zna“………..! ovi stariji znaju i nastavak pjesme, da me se krivo ne shvati sjećam se pjesme, a ne gđe Anuške.

Povratkom u Župu 1995.g. u zgradi današnje Osnovne škole Župljani organiziraju predškolski odgoj za 80 djece koja su bila smještena u 3 odgojne skupine pod Dječjim vrtićem grada Dubrovnika. Proces odvajanja od gradskog vrtića započinje početkom 1998.g. a završava dvije godine kasnije kada je Općina Župa dubrovačka postala osnivač, a prva ravnateljica župskog vrtića Perica Regjo.

Današnji vrtić u zgradi Općine izgrađen je 2007. godine i imao je 250 djece smještenih u 10 odgojnih skupina te ujedno postao prvi namjenski vrtić u Župi s jaslicama.

Danas vrtić broji oko 500 djece te uz ravnateljicu zapošljava još 58 djelatnika :

43 odgojiteljice

Pet spremačica

Pet kuhinjskih djelatnika

Dvije djelatnice u knjigovodstvu

Jednu pedagoginju

Jednu psihologinju

Jednu tajnicu

Osnivač dječjeg vrtića je Općina Župa dubrovačka koja je samim time i pokrovitelj većine troškova vrtića.

Proračun vrtića je oko 9.100.000.00 kn od čega 6,3 milijuna dolazi od Osnivača, a 2,8 milijuna od naknade za korištenje vrtića koju uplaćuju roditelji za svoju djecu.

Iznenađen podacima o visini proračuna i broju zaposlenih, pitao sam gospođu Mariju ima li neki obrazac ili formulu kako se postaviti prema zaposlenicima i roditeljima da svi budu zadovoljni jer je stara poslovica „ne znam formulu za uspjeh, ali znam za neuspjeh: nastoj svakome ugoditi“.

Vezano za navedenu temu, gospođa Marija se prisjetila riječi svoje savjetnice koja joj je, kada je postala ravnateljica, kazala kako neće moći biti prijateljica s tolikim brojem djelatnica. Savjet je bio razumljiv, no isto je tako ostala otvorena za svaku komunikaciju s djelatnicima i roditeljima.

„Vođena dugogodišnjim iskustvom došla sam do zaključka da je potrebno puno zdrave komunikacije, uvažavanja i argumentiranog razgovora.“, kaže gospođa Marija i želi naglasiti da je vrtić živući sustav koji je podložan promjenama i na kojem je potrebno svakodnevno iscrpno raditi: „U planu i programu za ovu godinu je akcent na podizanju kvalitete suradnje s roditeljima kao i edukacije djelatnika s obzirom na to da se radi o mladom kolektivu“.

Kako sam i napisao, radi se o mladom i velikom kolektivu s kojim uspješno ravna gospođa Marija pa smatram da će biti zanimljivo da doznamo nešto i o ravnateljici vrtića. Evo za roditelje i jedne zanimljive poslovice akonto djetinjstva i djece : „neka djeca su imala siromašno djetinjstvo, jer im roditelji nisu imali ništa za dati osim novca“.

***

Gospođa Marija je rođena u Sovićima gdje je završila osnovnu školu, srednju pedagošku pohađa u Imotskome, a 82.g. u Sarajevu završava za odgojiteljicu. Kako je uvijek voljela učiti i napredovati, 2011.g., uz rad u vrtiću, u Mostaru izvanredno završava dva studija: za profesora predškolskog odgoja i magistru pedagogije.

Danas živi u Čibači u sretnom braku sa suprugom Mladenom i dvije kćeri, Anom i Anđelom. Ističe da ima prekrasnu i razumnu obitelj koja joj je velika podrška u njezinom odgovornom poslu.

Kako se radi o jednoj vrsti javne osobe s obzirom na to da svake godine u vrtić po djecu dolazi oko 1000 roditelja, pitao sam gđu Mariju da li je mogu pitat nekoliko pitanja za koje smatram da bi ljudi voljeli znati i njezino razmišljanje. Odgovor je bio: „Naravno, pitaj što god želiš!“.

***

Maro: Koje godine ste se učlanili u HDZ, i da li smatrate da vam je članstvo u HDZ-u pomoglo kad ste se kandidirali za ravnateljicu vrtića?

Marija: Vjerujem da se radilo o 2006. godini, a što se tiče ostatka pitanja, s obzirom na to da sam cijeli život posvetila učenju i obrazovanju te sam u vrtiću prošla, što se kaže „od vojnika do generala“,  smatram da je na neki način prirodno rasti u profesionalnom smislu i da sam zaslužila da se natječem za radno mjesto ravnateljice. Imala sam podršku stranke, ali i neusporedivo bolje reference za to radno mjesto od ostalih kandidatkinja.

Maro: Kako su me uvijek učili da nije lijepo damu pitati koliko ima godina, ja ću iskoristit priliku pa ću vas pitati kolika vam je plaća, mislim da će to ljude zanimati.

Marija: Kada se uzme u obzir moj radni staž koji je duži od 30 godina i stručna sprema, moja plaća je nešto manja od od 10.000.00 kn.

Maro: Po vašoj procjeni koja je kapitalna investicija prioritet za Župu?

Marija: Moja želja bi bila da se u Župi izgradi vrtić po svim standardima i da ima mjesta za svu djecu iz Župe, a druga bi mi želja bila da javna kanalizacija prođe kroz cijelu našu općinu.

Maro: Što vi mislite o zakonu da istospolni brakovi mogu posvajati djecu?

Marija: Uvažavam različitosti i priznajem toleranciju, ali sam protiv jer vjerujem da kao društvo još uvijek nismo spremni za takav korak.

Maro: Kad ste spomenuli godine i životno iskustvo, je li vas strah starosti?

Marija: To je jedan normalni ciklus od kojega nitko ne može pobjeći pa ni ja, no u principu ničega me u životu nije strah.

Maro: Imate li neku neispunjenu želju, poslovnu kao i privatnu?

Marija: U poslovnom bi željela da se upotpuni vrtićki stručno razvojni tim (defektolog, logoped i medicinska sestra), a privatno su sve moje želje ostvarene jer je najvažnije da su svi moji bližnji zdravi.

Maro: Od bivših političara koji vam je pozitivniji? Sanader ili Karamarko?

Marija: Karamarko.

Maro: Po vašem mišljenju, je li lijepo kako je predsjednica Kolinda ulazila nogometašima u svlačionicu i slavila pobjedu?

Marija: Osobno se ne mogu zamisliti u sličnoj ulozi, ali isto tako ne vidim ništa sporno u tome, pogotovo ako je doprinijelo u promidžbi naše zemlje.

Maro: Volite li kuhati i najdraže jelo?

Marija: Općenito volim kuhati, a najdraža mi je hrana zelena menestra koju mi je majka uvijek pripremala.

Maro: Najdraži glumac?

Marija: Brad Pitt.

Maro: Najdraži pjevač?

Marija: Matko Jelavić.

Maro: Tompson: Dobar, Loš?

Marija: Dobar.

Maro: Koji recept preporučate ženama kako vaš muž nema ni jedne sijede?

Marija: Nemam recepta, mislim da pola zasluga pripada genetici, a druga polovica mojoj dobroj naravi ha-ha.

Zaključak mog razgovora s gđom Marijom bi bio da sigurno ima istine u onoj teoriji da je rad s djecom najbolji lijek za dušu. Gospođa Marija je na mene ostavila utisak vrlo smirene i odvažne osobe. Posebno su mi se svidjeli njezini odgovori kad sam je pitao za neka dnevno politička pitanja, na svako je odgovorila iskreno i bez kalkulacija hoće li se svakome svidjeti ne znajući da ih ja neću objaviti.

Još nešto što nisam znao da je iz Sovića odakle je i muž Mladen pa ću se za kraj malo našalit kako sam uvijek mislio da lisica ne lovi u svome selu.

Do sljedeće priče,

Pozdrav!

Maro Zec

 

Vrtić nekad…

 

 

Skupine ped.god. 2018./2019.