Požari raslinja, zaštita i postupci. Cilj je ovoga svojevrsnog vodiča od šest nastavaka upozoriti na opasnost od požara raslinja u Župi dubrovačkoj i kako tu opasnost svesti na što manju mjeru.
1/6 – Požari raslinja u Župi dubrovačkoj
2/6 – Tri područja zaštite kuća od požara raslinja
3/6 – Osobna priprema za slučaj požara raslinja
4/6 – Što činiti prije pojave požara raslinja
5/6 – Postupci tijekom trajanja požara raslinja
6/6 – Ponašanje ljudi pri požaru raslinja
(1/6) Požari raslinja u Župi dubrovačkoj
Požar je jedna od najsnažnijih sila u prirodi. Zbog požara su mnogi ljudi izgubili kuće, a mnogi izmješteni iz svojih kuća i naselja. Nažalost mnogi su bili ozlijeđeni kada je požar raslinja narušio njihovu sigurnost.
Može proći veliki vremenski razmak, pa i višegodišnji, da se ne dogodi požar raslinja, koji bi ugrozio neki objekt ili naselje i da se pojedinac ili društvo opusti u provođenju preventivnih protupožarnih radnji, a onda iznenada, nenajavljeno može doći do katastrofe. Zato sve preventivne mjere treba redovno provoditi, a pogotovo kroz sušna razdoblja, jer kad požar raslinja krene nema vremena za nadoknadu propuštenog.
Prema dosadašnjem iskustvu, zbog razmještaja naselja i obraslosti prostora, gotovo sva naselja, odnosno većina kuća i objekata u Župi dubrovačkoj mogu biti izloženi naletu požara raslinja. Jedino se mogu izdvojiti naselje i kuće koje su u polju i kuće i objekti koji su smješteni uz more. Međutim, i ti stanovnici imati će poteškoće jer će naprimjer ostati bez struje koja se zbog operativnih i sigurnonosnih mjera u tim prilikama isključuje. Nadalje zbog istih i drugih razloga prekida se ili usporava cestovni promet pa time svi stanovnici, posjetitelji i ljudi na proputovanju na određeni način trpe zbog požara. Kao posljedica svega dolazi do poteškoća u opskrbi s vodom, gorivom i uobičajenim životnim rutinama. Požare raslinja treba zaustaviti u začetku, a to se može ako svatko „očisti ispred svojih vrata“.
U staro doba nije bilo drugih energenata (nafte, plina, struje) već se isključivo kao energent koristilo drvo i ugljen i za rasvjetu maslinovo ulje i vosak. Sve što je moglo gorjeti, izgaralo je na ognjištima ili u ložištima za pripremu hrane, grijanje ili u gospodarskim aktivnostima. Stoga su stabla bila potkresana, a sječa se kontrolirano provodila. Travom se hranilo blago. Šume, šumsko zemljište i poljoprivredne površine bile su „očišćene“ od suhih, srušenih i drugih gorivih otpadaka. Ništa se nije spaljivalo na otvorenom. U tim uvjetima mogućnost razvijanja požara raslinja bila je minimalna.
U drugoj polovici prošloga stoljeća, drvo se sve manje koristi u kućanstvima, sve više se napuštaju poljodjelski, stočarski i drugi radovi što dovodi do zapuštanja i zarastanja šuma, šumskog zemljišta, pašnjaka i poljoprivrednih površina. Sve više dolazi do požara raslinja koji ponekad poprimaju obilježja katastrofe.
Osim promjene u stanju vegetacije u okolišu, pojavi i razvoju požara raslinja u Župi dubrovačkoj doprinosi i geografsko obilježje. Uvjetno rečeno „plitak“ prostor između mora i zaleđa brdskih vrhova dovodi do čestog i snažnog strujanja zraka, vjetra. Zbog razlike u zagrijanosti mora i kopna gotovo svakodnevno se izmjenjuju vjetrovi, danju zmorac (potom maestral) i noću kopnenjak. Suncu izloženi južni obronci župskih brda danju se brže zagrijavaju i noću brže hladu što dovodi do pojave poznate pod imenom cirkulacija obronka. Tako nastala strujanja utječu na jačinu zmoraca, odnosno suprotno na jačinu kopnenjaka. U sušnim uvjetima ova pojava pojačava mogućnost nastanka požara raslinja. Vjetar koji u Župi dodatno potpomaže razvoju i širenju požara raslinja je na mahove jaka, hladna, uglavnom suha, bura. Nastaje tako što se hladniji zrak iz kopnenog zaleđa ruši niz župske relativno strme brdske kosine smještene na rubu prostranog dinarskog gorskog masiva.
Državna i općinska granica ujedno je i prirodna granica što se uočava po reljefnom izgledu i raslinju. U Župi dubrovačkoj imamo najuži teritorij Republike Hrvatske, u Dubokoj Ljutoj od mora do državne granice s BiH, širok svega par stotina metara. Prostori u RH obrasli su primorskim vazdazelenim drvećem i šikarama, prekriveni kamenjarskim pašnjacima i suhim travnjacim nastalih ekstremnom degradacijom crnike. Na ponešto vlažnijim tlima, više ili manje sjenovitim mjestima razvijena je sastojina čempresa i alepskog bora, koji su izravno izloženi utjecaju s mora i pripadaju sredozemnom (eumediteranskom) pojasu. Prostori u BiH obrasli su listopadnim šumama i šikarama i pripadaju polusredozemnom (submediteranskom) pojasu. Prostor Župe dubrovačke pripada eumediteranskom vazdazelenom području podložnom požarima dok brdski vrhovi predstavljaju granicu prema submediteranskom području. Zbog povoljne klime, dovoljno vlage i sunca na izgorjelim površinama u Župi dolazi do brze obnove biljnog pokrova podložnog novom gorenju.
U navedenom geografskim i klimatskim uvjetima u Župi dubrovačkoj koja je nekad bila okružena sastojinama bora, čempresa, duba (hrast medunac) i česvine redovito su izbijali požari raslinja. U prvoj polovini osamdesetih godina na jugu Hrvatske bilo je mnogo požara raslinja. Za Župu dubrovačku posebno je dramatično bilo ljeto 1983.godine. Dana 30. srpnja 1983. izgorio je cijeli gusti šumski pokrov od Brgata preko Postranja do Plata u dužini od 8 km. Najteže je što je jedan žitelj prilikom gašenja požara izgubio život. Požar je bio toliko nagal i silan da je sreća kako u tome požaru nije bilo i više žrtava. Nasuprot ovome požaru, u Kuparima u drugom požaru je stradao vojnik kojeg je također zahvatila silina požara. Od vatre je u Župi početkom sedamdesetih smrtno stradao mještanin Buića. Sve ove nesreće pokazuju koliko su nepredvidljive i opasne nekontrolirane vatre u vegetaciji na području Župe dubrovačke, ali i na području susjednog Grada s jedne strane i Konavala s druge strane.
Snaga požara može biti zastrašujuća, stoga se svaki pojedinac kao i drugi u zajednici nekog naselja moraju primjereno pripremiti. Nakon što se požar raslinja počeo širiti on nije više problem pojedinca već postaje problem zajednice.
Izravno na mikrolokaciji za trajanja požara raslinja, u području s većim brojem zgrada u opasnosti, vatrogasci odlučuju o tome koje bi zgrade prioritetno trebalo spašavati. Svakako će se prvo spašavati one zgrade za koje postoji vjerojatnost da se mogu spasiti, jer može biti uzaludan pokušaj braniti zgrade ili objekte koji su zarasli u gustio raslinje. Vatrogasci ili građani mogu životom platili uzaludne napore.
Ne poduzevši preventivne protupožarne aktivnosti vlasnik je ostavio nezaštićenu zgradu. Ako vlasniku nije bio prioritet zaštititi zgradu, znači da se i vatrogasci mogu posvetiti drugim prioritetima.
Preporuke i savjete ovoga vodiča treba koristiti vodeći računa o zadovoljavanju zakonima i podzakonskim aktima utvrđenih odredbi te o posebnostima svakog podneblja ili terena.
