Aktualno

Sjećanje na proljeće 1992.g.

VRAĆAM SE

 

Oh Bože, pogledaj suze u očima

ljude utješi, treba im podrška.

Djeca se igraju ispred hotela

A Konavle pate – u tuđim su rukama.

Oh Bože, reci nam

hoće li brzo kraj

i hoćemo li se vratiti u svoj zavičaj.

 

U ovaj kasni sat srce udara

večeras tuguje moja Petrača

na njenim leđima šila velika.

Bože, spasi bar očeva maštanja,

kad ćemo, reci nam

rodni kraj vidjeti

i hoće li nas tamo čekat naši domovi.

 

O Bože, zar smo pogriješili

što smo ljude sve u dom svoj  primili

da li i dalje trpjeti uvrede

ili ćemo od sada svakome reći ne!

 

Sanjamo noćas nemirne sne

jer plaču u mraku naše kuće i baštine,

za Primorje svijeće gorjet će cijelu noć,

nek čeka još malo, mi ćemo brzo doć

i ratu biti će kraj

i bit ćemo doma mi

i Hrvatsku opet izgraditi.

 

Uskrs je sada

došlo je proljeće

u mom zavičaju

rasti će najljepše cvijeće.

Ivo – Đani Fraska 1992.