DUBROVNIKU
Vraćam se tebi grade moj bijeli,
ispod padina Srđa ispod svete Marije
tu na morskoj stijeni.
Miluju te morski vali, krase bijeli žali,
tvoje kule, tvoji miri, bastioni,
strmi skalini, fontane i đardini
duh slobode u tebi živi.
Volim tvoje male prozore
kroz koje viri luna, uske uličice
koje vode do Straduna.
Volim šapat modra vala
uokolo tvojih kala,
ponoćnu serenadu kod Orlanda
i svetog Vlaha skala.
Gradsku kavanu i gospođe stare
legende znane i neznane.
Volim golubicu bijelu što se ispod
kupjerte od Dvora krije,
miris riba, psovke i cjenkanje
iz porta s Peskarije.
Volim te, Dubroniče moj,
grade zelena bora, vita čempresa,
masline, rogača i lovora,
mirisa mimoze i plava agave
što rastu kraj mora.
Vječno mi živi
nek te čuva sveti Vlaho
i tvoji miri.
Katja Braut
