Još od mirne reintegracije tog grada – heroja , 98. godine , redovni sam
sudionik Kolone sjećanja te odavanja počasti svim njegovim poginulim i
nestalim hrvatskim braniteljima.Svim njegovim još nezacijeljenim ranama
vidljivim još uvijek na svakom koraku.
Čast mi je dati jedan kratki osvrt na te davne herojske događaje od prije
26 godina.
Same borbe u opkoljenom gradu su započele 25. kolovoza 1991. A herojski
otpor i obrana trajala je 87 dana, da bi 18. studenoga taj otpor bio
slomljen.Mada su se borbe na Mitnici vodile i 19.11. , a pokolj i stradanje
ranjenih branitelja na Ovčari se dogodio 20.11. ,veliki broj branitelja i
civila , njih oko 7.000j e odveden i zatočen u srpske kazamate i logore. U
borbama za Vukovar poginulo je 900 branitela, a njih 600 je ubijeno nakon
pada.Stradalo je i više od 1000 civila od kojih je bilo 86-oro djece.Dio
branitelja se u nekoliko proboja uspio izvući iz grada, a dio je nažalost i
ostao na milost i nemilost zlotvorima.
Početak ustroja obrane šireg područja grada Vukovara kao i pripreme za
ustroj legendarne 204. vukovarske brigade djelo je Tomislava Merčepa, ali
koji je po zapovijedi početkom rujna te 91. napustio Vukovar.Prvi ratni
vojni zapovjednik obrane Vukovara je bio pripadnik Tigrova Ivica Arbanas
nakon njega zapovjedništvo preuzima Mile dedaković Jastreb, a zatim i
posljednji njezin zapovjednik Branko Borković mladi Jastreb.
U samoj obrani Vukovara sudjelovalo je oko 2500 ljudi dok je izravno na
prvim crtama bilo tek njih polovica.Bio je tu veći broj pripadnika MUP-a
iz Vukovara i Varaždina, 4. bojna 3A brigade, skupina Tigrova iz 1. A
brigade, 58 hrabrih Hosovaca, te domaćih dragovoljaca i pripadnika narodne
zaštite.
25. rujna je oformljena i 204. brigada u koju su ušle sve navedene vojne
dotadašnje formacije.Osim hrabrih branitelja koji su bili većinom naoružani
lakim pješačkim naoružanjem, imali su potporu i 26 tenkova, 84 topa, 8
minobacača, 1 višecjevni raketni bacač te više osa, RB -ova, zolji i
ostalog protuoklopnog naoružanja.
S druge strane takozvana JNA te srpske četničke snage raspolagali su s 30
00 ljudi, 1600 tenkova i drugih oklopnjaka stotinjak zrakoplova i helikoptera i
druge brojne vojne opreme i uređaja.
Legendarni položaji koji su iznjedrili brojne hrabre ljude i njihova
herojska djela u obrani Vukovara su Lužac, Borovo naselje, Novi Vukovar,
Sajmište, Trpinjska cesta, Buđak te Mitnica.
Imena hrvatskih vitezova, poginulih, nestalih i preživjelih trebaju ostati u
trajnom sjećanju svakom hrvatskom pokoljenju.
Istaknut ću ovom prigodom neke od zapovjednika i ratnih heroja kao što
su Blago Zadro, Marko Babić, Petar Kačić, Velimir Đerek – Sokol, Ivan
Poljak – Sokol, Stjepan Sučić – Crni, Ivo Šoljić, Ante Dugan – Samuraj,
Tihomir Kurtbafinski – Šumar, Damir Jašarević – Dugi, Josip Tomašić – Osa,
Pero Janjić – Tromblon, Ivo Kovačić, Ivan Anđelić – Doktor, Luka
Andrijanić, Ante i Andrija Marić, Zdenko Horvat, Nikola Toth te izuzetno
hrabrih 58 Hosovaca pod zapovjedništvom Roberta Šilića i Zvone Ćurkovića
koji su do zadnjeg daha držali Sajmište i od kojih je pola poginulo, a
druga polovica je bila ranjena.
Treba spomenuti i radijskog reportera i junaka Sinišu Glavaševića kojeg smo
tako svakodnevno slušali o ratnim strahotama i tragediji herojskog
grada. Svakako je veliki obol u zbrinjavanju ranjenih branitela dalo osoblje
ratne bolnice te njeni čelnici Vesna Bosanac i Juraj Njavro.
Za kraj ostavljamo Katu Šoljić – majku hrabrast koja je u obrani Vukovara i
u temelje stvaranja Lijepe Naše dala svoja 4 sina i koja je smogla snage
živjeti dok svoje sinove ne pronađe i dostojno ukopa pokraj njihovih
suboraca u Aleji branitelja.
I ove godine kao i svake dosad slit će se u ovaj herojski grad rijeke
ljudi da odaju počast nepokorenom gradu i u koloni sjećanja prisjete se
svih njegovih strahota, ali i nade u budućnost i bolje sutra.
Neka je vječna slava i veliko hvala svim njegovim poginulim braniteljima, a
ponos svim preživjelim hrvatskim vitezovima, njegovim braniteljima
