Aktualno Uncategorized

Ćakula sa Župljanima

LUKO HENDIĆ (Tajnik boćarskog saveza)

“Kada se nađeš na pola puta između grada Dubrovnika i rodnih Konavala, i sve ti je blizu, onda nema potrebe za odlaskom. U Župi sam već jako dugo i ona je sada za mene centar.
Volio bi da sport boćanje dobije više medijske pozornosti, i ne samo jer je moj sport i jer ga volim, već i da drugi dobiju uvid u ovu prekrasnu igru. Zašto boćanje ne bi uveli u škole? Ovo je sport za koji imamo dobre dvorane, sport koji mogu igrati svi u rasponu od 7 do 77 godina. Odvratimo pozornost mladosti od mobitela, televizije, skrenimo im pogled s facebook-a. Gdje ćeš ljepše od boćanja?!”

MARIJETA KLIS (Voditeljica Mažoretkinja Župe dubrovačke)

“Volim Župu i ne bih se mogla zamisliti u nijednom drugom mjestu. Ovdje sam pronašla i ljubav i jedna sam od onih žena koja neće lako iz Župe.
Priznajem, nedostaje nam mnogo toga. Nema više druženja i zabave, plesa i igre vanka, mnogo se toga promijenilo nakon rata. Ljudi su se nekako povukli u sebe i negdje se dogodila promjena, koju svi sad osjećamo. Onda je sve bilo nekako bez straha, slobodnije, otvorenije… Voljela bih da i naša djeca imaju djetinjstvo kakvo smo imali i mi.
Mislim da bi naša kultura, običaji i tradicija trebali imati više mjesta u medijskom prostoru.
Župu treba pokazati otvorenog srca i raširenih ruku, od vrtića do umirovljenika.”