Aktualno Naseljavanje Župe

Upoznajte Stanka Krnjića i pročitajte prvu kolumnu ” MIGRANTI “

 

Stanko Krnjić je rođen 1969.godine u Stocu. Osnovnu školu je završio u Višićima(Čapljina), a srednju medicinsku u Dubrovniku. Stomatološki fakultet upisuje 1989.godine u Sarajevu,ali zbog ratnih okolnosti studij nastavlja u Zagrebu, gdje i diplomira 1995.godine. Živi u Župi dubrovačkoj gdje i radi u svojoj stomatološkoj ordinaciji(www.stomatologkrnjic.com). Pored svog temeljnog posla bavi se i pisanjem. Do sad je objavio četiri knjige poezije:

  1. Korijeni (pjesme), autorsko izdanje, Dubrovnik, 2001
  2.  Zrak poprskan narančom (pjesme), Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2012.
  3.  Kroničar svega (pjesme), Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2016.
  4. Mrvice za Lazara (pjesme), Naklada Bošković, Split, 2017.

Svoje pjesme objavljuje još u raznim književnim časopisima i zajedničkim zbirkama.Za svoju poeziju dobio je nagrade:

Nagrada „Rijek“ za poeziju za 2015. Godine
Druga nagrada „Fra Martin Nedić“ za zbirku „Kroničar Svega“ za 2017.godinu.

Član je:

Društva hrvatskih književnika (Zagreb)

Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne (Mostar)

Društva dubrovačkih pisaca.


Kolumna br. 1

M I G R A N T I

 

 

Imam jednog prijatelja. Ljudina je to! Samo malo čudan. A kad malo bolje razmislim, danas su svi ljudi čudni pa ne znam čemu to govorim za njega. Nije od nekog velikog posla, ali umije baciti poneku duboku misao pa se onda mi, koji se nađemo s njim tada u društvu, s vremena na vrijeme podsjetimo na to i zamislimo se nad tim. Sjedimo tako neki dan nas dvojica pa me on zapita : ,, Znaš li ti koji je prvi migrant u povijest ?“ Kontam  ja u sebi sad će on o ovim migrantima, terorizmu i svemu tome pa jednostavno, kako mi se nije dalo načimati tu temu, kažem kako ne znam, očekujući da će što prije završiti s time. Međutim, tek tad se on navio. Kaže da je Adam  prvi migrant. „Znaš li ti“, veli on, „da Adam nije iz zemaljskog vrta, on je tamo doselio. Kad ga je Bog stvarao, stvorio ga je u susjednom selu,pa je nakon par dana doselio u zemaljski vrt. I dobro se za početak snašao“, nastavlja ovaj moj, „sve bilo dobro i lijepo. Međutim, kao dođe Eva, nastaše problemi. I samo nakon par dana, Adam je opet selio, ali ovaj put u suprotnom smjeru- nazad u svoje selo.“ „ Vidiš,velim mu ja, nije ti ta luda, kako se nitko prije  toga sjetio!? “I stvarno, kad bolje razmislim, nigdje ne piše gdje je Adam odselio nakon što se najeo jabuka.

Cijela ta teorija o selidbi  držala me  dobrih par dana, sve nešto razmišljam, da onaj posao nije najstariji posao na svijetu, nego bi to moglo biti seljenje. Jer seljenje bi moglo biti čak starije od čovječanstva. Kako? Pa kad je Adam, po ovoj teoriji, doselio u zemaljski vrt, Eve nije bilo ni na vidiku. Eto, još jedno otkriće! A kad bolje razmislim, kud god se okrenem po Gradu i Župi, sve oko mene migranti. Iz Hercegovine, Primorja, Pelješca, a u novije doba dolaze sve više i iz drugih krajeva. Ima i Nijemaca, Engleza, Amerikanaca… Garant kriza i kod njih pa navratili do Župe. Samo mi se čini da nema onih političkih, sve neki ekonomski doseljenici. A baš smo pogodili, moram tako napisati, jer sam i ja migrirao ovdje, jer Župa nije loša. Dobro smo prošli. Što bi da smo otišli u Zagreb? Tamo su već sva mjesta zauzeli. A ovdje još zauzimamo, nije lako, ali borimo se. A i Zagreb su slučajno naselili ovi Hercegovci. Kaže priča, stao vlak u Zagrebu, a netko povikao: „Minheeeeen“. I svi istrčali iz vlaka i tako ostali. Prema Župi vlak nije vozio, ali sigurno je odigrao veliku ulogu u naseljavanju Župe, jednom ću to napisati.

Kad malo bolje razmislim, Župa je  ustvari jedan veliki centar za migrante. Samo mi to još ne znamo! I to na neki dugački rok, izgleda da je većina dobila azil ovdje. Svi papiri uredni! Vrtim po glavi, i prisjećam se, otkad sam i ja dobio  papire i taj azil ovdje, koje sam sve likove sretao, a i danas većinu srećem. Ima tu svakojakog kalibra, romane bi se dalo o njima pisati. U nastavcima, ne obične! Vidiš, nije loša ta ideja, malo privesti na papir ponekog od ovih migranata, da ih svi malo bolje upoznaju. Samo da ih uspijem uhvatiti i „izmusti“ iz njih kakvu dobru priču pa je staviti ovdje! Neka se čita…..