U ovoj rubrici obrađivat ćemo neke riječi i izraze kojima su se uglavnom naši stari koristili, a danas polako iščezavaju, čime naša kulturna baština i naslijeđe postaju siromašniji.
Sastojat će se od dva dijela; u prvom će biti taksativno navedene riječi na naškom i standardnom hrvatskom jeziku, a u drugom dijelu u formatu kratke priče o zgodama i nezgodama imaginarnih Župljana vidjet ćemo te iste riječi “u praksi”.
________________________________________________________________________________________________
-Riječi-
- abonamenat, im. – pretplatna karta, tal.
- abrumat, gl. – baciti mamac za ribu, mlet.
- aćen, im. – signal, znak, mig (npr. u briškuli), tal.
- adio, uzv. – zbogom, zdravo, doviđenja, tal.
- ađustat, gl. – poravnati, urediti, uskladiti, složiti, tal.
- afanat se, gl. – uznemiriti se, tal.
- afitat, gl. – iznajmiti (sobu,auto), unajmiti, tal.
- akostat, gl. – pristupiti, pristati uz obalu, tal.
- alavija, pril. – kako treba, valjano, tal.
- alevan, pridj. – odgojen, tal.
- altroke, pril. – i te kako, dapače, a kamoli, tal.
- amiko, im. – prijatelj, tal.
- amor, im. – ljubav, tal.
- apena, pril. – upravo, tek što, tal.
- arajdan, pridj. – veseo, zadovoljan, tal.
- arancin, im. – ušećerena kora od naranče, tal.
- arija, im. – zrak, tal.
- arivat, gl. – doći, stići, doputovati, tal.
- avancat, gl. – dobiti, promaknuti, napredovati, biti povišen, tal.
- avizat, gl. – obavijestiti, upozoriti, tal.
______________________________________________________________________________________________
-Kratka storija-
Antun se prugom uputio iz Mandaljene u Srebreno pa je uzo abonamenat. Došo je do mula velikog i počo abrumavat kad je senjo Vicka i vikne mu: “Adio, Vicko!”. Ovaj mu na to aćena da dođe snjim na barku. Najprvo su ađustali parangale i udice, dok Vicka nije afanalo što je Antun ko inkrepit. Reko mu je: “Ti nijesi za nikaki poso nego doma ležat i afitavat furestima!”. Posvadili su se pa je Vicko akosto barku i iskrco Antuna. Ma mu Antun nije osto dužan: “Mene su bar alevali doma alavija tako da san za te čejade altroke gospar!” – reče on i pođe ća.
Ipak, sutri dan se naši junaci pomire jerbo amiko je amiko. Apena što je arivo u Antuna, Vicko ga je arajdo sa saketom arancina. Posje tega pošli su vanka u đardin zafumat po jedan španjulet na frešku ariju. Tu Antun nije mogo izdržat ne pofalit se Vicku kako je avanco u općini, tako da ga ovaj more avizat ako mu je štogoć od potrebe.



