Aktualno Povijest

RJEČNIK IZGUBLJENOG VREMENA: slovo “A”

U ovoj rubrici obrađivat ćemo neke riječi i izraze kojima su se uglavnom naši stari koristili, a danas polako iščezavaju, čime naša kulturna baština i naslijeđe postaju siromašniji.

Sastojat će se od dva dijela; u prvom će biti taksativno navedene riječi na naškom i standardnom hrvatskom jeziku, a u drugom dijelu u formatu kratke priče o zgodama  i nezgodama imaginarnih Župljana vidjet ćemo te iste riječi “u praksi”.

________________________________________________________________________________________________

-Riječi-

  • abonamenat, im. – pretplatna karta, tal.
  • abrumat, gl. – baciti mamac za ribu, mlet.
  • aćen, im. – signal, znak, mig (npr. u briškuli), tal.
  • adio, uzv. – zbogom, zdravo, doviđenja, tal.
  • ađustat, gl. – poravnati, urediti, uskladiti, složiti, tal.
  • afanat se, gl. – uznemiriti se, tal.
  • afitat, gl. – iznajmiti (sobu,auto), unajmiti, tal.
  • akostat, gl. – pristupiti, pristati uz obalu, tal.
  • alavija, pril. – kako treba, valjano, tal.
  • alevan, pridj. –  odgojen, tal.
  • altroke, pril. – i te kako, dapače, a kamoli, tal.
  • amiko, im. – prijatelj, tal.
  • amor, im. – ljubav, tal.
  • apena, pril. – upravo, tek što, tal.
  • arajdan, pridj. – veseo, zadovoljan, tal.
  • arancin, im. – ušećerena kora od naranče, tal.
  • arija, im. – zrak, tal.
  • arivat, gl. – doći, stići, doputovati, tal.
  • avancat, gl. – dobiti, promaknuti, napredovati, biti povišen, tal.
  • avizat, gl. – obavijestiti, upozoriti, tal.

______________________________________________________________________________________________

-Kratka storija-

Antun se prugom uputio iz Mandaljene u Srebreno pa je uzo abonamenat. Došo je do mula velikog i počo abrumavat kad je senjo Vicka i vikne mu: “Adio, Vicko!”. Ovaj mu na to aćena da dođe snjim na barku. Najprvo su ađustali parangale i udice, dok Vicka nije afanalo što je Antun ko inkrepit. Reko mu je: “Ti nijesi za nikaki poso nego doma ležat i afitavat furestima!”. Posvadili su se pa je Vicko akosto barku i iskrco Antuna. Ma mu Antun nije osto dužan: “Mene su bar alevali doma alavija tako da san za te čejade altroke gospar!” – reče on i pođe ća.

Ipak, sutri dan se naši junaci pomire jerbo amiko je amiko. Apena što je arivo u Antuna, Vicko ga je arajdo sa saketom arancina. Posje tega pošli su vanka u đardin zafumat po jedan španjulet na frešku ariju. Tu Antun nije mogo izdržat ne pofalit se Vicku kako je avanco u općini, tako da ga ovaj more avizat ako mu je štogoć od potrebe.